Ja sam OK, je li sve OK!

Prije 180 godina nastala je najčešće korištena riječ na svijetu.

Charles Gordon Greene, urednik „Boston Morning Posta“ bio je prilično duhovit momak. U svojim članicima namjerno je koristio pravopisne skraćenice, što je početkom 19. vijeka bilo u modi. Na primjer „no use“ (beskorisno) je označavao sa KY „know yuse“ (zna koristiti), ili za „enough said“ (dovoljno rečeno), stavljao je NS „nuff said“.

U jednom izvještaju od 23. marta 1839. godine, Greene je izvještavao o zabavnom druženju „Anti-Bell Ringing Sociaty“, koji je ismijavao vladinu zabranu korištenja zvonceta u saobraćaju.

U jednom dijelu svog teksta napisao je „all correct“ (sve ispravno) i skratio ga na „o.k“, na osnovu fonetskog izgovora „oll korrekt“. Američki etimolog Allen Walker Read je ovaj govorni vic otkrio tek 1963. godine i tada objavio kao službeni rođendan danas najčešće korištene riječi u svijetu.

Iz ove skraćenicu je kasnije nastala riječ „okay“. Druge novine su to preuzele, i riječ je stigla u svakodnevnu jezičku upotrebu, sve do ključne opcije u vremenima kompjutera („Ok“ ili „odustani“), a čak se koristila i u njemačkim šlagerima, kada je iznenada nastala nova mogućnost opisivanja emocija.

Od riječi „o.k“ nastao je krug od palca i kažiprsta, kada se mimikom želi kazati da je sve u redu.

Čak ni prve riječi prvog čovjeka na Mjesecu Niela Armstronga nisu bile „Ovo je mali korak za čovjeka…“, nego „O.k. Motor stop“.

Među omladinom vrlo korištena uzrečica „oki-doki“ nastala je od riječi „okay“, a prvi put je izgovorena u američkoj televizijskoj seriji „Mali razbojnici“.

Danas svi daljinski upravljači imaju srednje dugme na kome stoji OK, čime se potvrđuje pravi izbori komandi na TV.

O riječi „OK“ 2010. godine je napisana čitava knjiga, autor je profesor Allan Metcalf, a naslov “OK: Nevjerovatna istorija američke najveće riječi“.

(stern)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)