23. Oktobra 2018.

Borislav-Boro Džaković: Mostar i BiH su nepresušni izvori sportskih talenata

Borislav Džaković rođen u Mostaru, igrao za KK Lokomotivu od 1963. do 1967. godine, poslije beogradskog „22. decembra”, vodio prve ekipe Partizana, sa kojim je 1994/95. osvojio „duplu krunu”, kao i sa Crvenom Zvezdom 97/98 godine titulu šampiona.

Slobodu Ditu iz Tuzle je dva puta uvodio u Prvu ligu, potom je bio šef stručnog štaba Šibenke, banjalučkog Borca, a sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatnu medalju na Balkanskom prvenstvu 1986. godine. Dva puta je proglašavan za trenera godine i to 1983. i 1995. godine.

Trenutno se nalazi na mjestu koordinatora mladih selekcija u Košarkaškom klubu Metalac iz Valjeva. Rukovodilac je 3 internacionalnog košarkaškog kampa „Prof.Aleksandar Aco Nikolić” na Zlatiboru.

Ovih dana, Boro je došao u rodni Mostar, gdje se, u druženju sa svojim prijateljima iz djetinjstva i mladosti, prisjećao trenutaka koji nikad neće izblijediti iz sjećanja.

U razgovoru za nezavisni internet portal Novasloboda.ba, Boro je pričao o košarci, o rodnom gradu, prijateljima…

„Košarkom sam se počeo baviti u Mostaru 1962. godine, odmah po osnivanju KK Lokomotiva i to sasvim slučajno. Kao i svi Mostarci, ja sam trenirao fudbal u Veležu. U vrijeme zimske pauze u mome naselju nije bilo raje ispred zgrade,i ja pitam gdje su i saznam da su u Građevinskoj školi na košarci. Sutradan, ja opet izađem iz kuće i opet nikog od moje raje nema pred zgradom .rekoše mi komšije da su otišli na košarku, pa se i ja zaputim do Građevinske škole, gdje nađem ovo svoje društvo kako treniraju košarku. Sjednem i gledam. Nakon završetka treninga, Verica (supruga Slobodana-Bobe Dabića) šutira na koš, a ja joj dodajem lopte. Kad se ona umorila, ja uzmem loptu i počnem da šutiram na koš, a Bobo na drugoj strani određuje igrače za gostovanje u Dubrovnik i kaže: ‘I onaj tamo ide’, pokazujući na mene, a ja nikad do tada nisam trenirao. Od prevelikog uzbuđenaj sam se onesvijestio, a kada sam došao kući, kažedm majci da me probudi, jer voz ide oko dva sata poslije ponoći. Ali, ja prespem i ne odem na to gostovanje. Poslije mjesec dana, Lokomotiva ide na Juniorsko prvenstvo u Tuzlu.i ja sam se sa mjesec dana treniranja već izborio mjesto u timu. Bobo mene pred polazak pita, kako sam spavao, jesam li spreman. Jesam, kažem mu, ali sam sanjao da gubimo, a ja dajem pobjedonosni koš i vi me iznostite na rukama. Na utakmici u Tuzli, Lokomotiva vodi petnaest razlike i ja sam ušao u igru dajem koš, a sudija tada svira kraj. Cijeli tim trči i mene diže u vis i to je ta uspomena koja mi je ostala u sjećanju”, priča na Boro.

U Lokomotivi jeigrao do 1967. godine, nakon čega odlazi u Beograd.

„Da se razumijemo, nisam ja bio loš igrač. Možda sam mogao i da nastavim, ali ono provincijalac dolazi u Beograd i gdje ću ja tu uspjeti. Tu sam trenirao u klubu Univerzitet, ali ja za vikend odem do Mostara i trener mi kaže: ‘ne može tako, liga u toku, a ti izostaješ”. I tako ti se ja zahvalim i prestanem igrati. Potom, sedamdesetih godina, u kvartu gdje sam živio, napravimo klub 22 Decembar. To su sve bili bivši igrači, koji su negdje igrali. Tu smo mi igrali za svoju dušu, ali je bila pozitivna atmosfera u klubu i našem kvartu. S tim klubom sam prošao neka četiri ranga. Došli smo do tadašnje 1.B lige Jugoslavije.Poslije tog moga uspjeha, 1982. godine dobio sam poziv da dođem u Partizan, gdje sam tako ušao u profesionalne vode, iako nikad nisam ni sanjao da ću se time baviti”, kaže Boro.

Gdje je danas bh. košarka?

„Pratim zbivanja u bh. košarci. Velika je šteta što reprezentacija Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu neće biti u najjačem sastavu. Imate kvalitetne i renomirane igrače i u NBA ligama i šteta što nije u kompletnom sastavu. Mislim da bi na krilima entuzijazma koji su započele ove mlađe selekcije, BiH mogla da igra značajnu ulogu, ali prava je šteta što Teletović, Nurkić i Đedović neće nastupiti. S druge strane, za mene je BiH reprezentacija fenomen, naročito ove mlađe selekcije. Kako ja pratim bh košarku? Gledam gdje su Bosna, Sloboda i Čelik. To su za mene bili nosioci bh. košarke. Sva ta tri kluba su danas na silaznoj putanji i to je velika šteta, jer mislim da u Bosni i Hercegovini ima velikih potencijala. Ja sam svuda pričao gdje god sam trenirao da su bosanskohercegovačka djeca veoma zahvalna za trening. Vrlo su disciplinovani, izuzetno vijedni i poštuju trenere, i mislim da je to prvi uslov da bi se napravila hemija između trenera i igrača. To je neko moje iskustvo u radu sa Slobodom Raduju me uspjesi ovih mladih igrača .Šteta što Košarkaški savez BiB počiva na dvojici, trojici entuzijasta. Mora se tu reorganizovati da iza tih klinaca stoji neko ozbiljan, a tu ozbiljnost možeš ostvariti kroz one prave entuzijaste. Danas se u savez ubacuju ljudi iz nekog ličnog interesa, neke promocije. Nažalost, mislim da je Bosna i Hercegovina još uvijek u nekom zapečku političkih zbivanja koja me toliko nervira da koči jedan zdravi razvoj i šteta što je to tako”, otvoren je Boro.

Mostarska Lokomotiva, i pored dosta individualnih talenata, nije ostvarila neke značajnije uspjehe. U dva navrata, igrala je Drugu saveznu ligu Jugoslavije. Kakvo je Vaše mišljenje?

„Mostar je uvijek bio na tapetu čelnika KS Jugoslavije. Tadašnji čelnici KSJ Kristančić, Šaper i drugi su bili mišljenja da se mostarska košarka digne na veći nivo. Ta cijela hercegovačka regija je bila interesantna zbog te genetske strukture tih mladih ljudi. Ja sam 1986 godine našao za trenera Lokomotive Božu Maljkovića, koji je u to vrijeme imao nekoliko kombinacija – Drina Zvornik, Osijek i Mostar. Kako su mu propale kombinacije za Zvornik i Osijek, ja tada pitam Božu Maljkoviča gdje bi ti najradije išao, na što mu je odgovor bio –Mostar. Pokušao sam tada Bobu Dabića kontaktirati, ali nisam uspio telefonski, nakon čega je Maljković preuzeo Jugoplastiku. Po meni, glavni razlog je bio što Mostar nije imao dvoranu. Jer, za napredak košarke centri koji su imali dvorane su se brže razvijali. Mostar je tada, a i sada, oskudijevao sa adekvatnom dvoranom. Nažalost, tuga me uhvati kad vidim današnje temelje dvorane, koja se još uvijek gradi. Mostar mora da pronađe ljude koji su entuzijasti i da nekim svojim zajedničkim djelovanjem naprave konačno u graujedan ozbiljan klub, jer mostar to zaslužuje. Tužno je da Mostar, koji je iznjedrio puno kvalitetnih igrača, nikad nije rezultatski kao ekipa to potvrdila”, kaže Đaković

Vi ste rukovodilac Košarkaškog kampa „Prof.Aleksandar Nikolić”, koji je prepoznat širom Evrope. Koja je Vaša poruka mladim igračima i trenerima?

„Kamp ‘Aleksandar Aca Nikolić’ je najstariji kamp na području Evrope. Danas ima more kampova, ali košarkaški kamp na Zlatiboru uvijek je zadržao osnovni koncept pravog košarkaškog kampa. Tu se radi 24 sata. Djeca su cijeli dan angažovana, imaju po dva-tri treninga dnevno, plus korektivne treninge, potom utakmice svako veče. Ono što bih ja savjetovao mladim trenerima i mladim igračim da posjete ovaj kamp. To je internacionalni kamp, u koji dolaze djeca iz cijelog svijeta. Svi oni koji vole košarku, mogu tu za deset dana da naprave značajne pomake. Kamp je bitan za trenere, jer su tu upregnuti 24 sata. Osim treninga i rada sa djecom, svakodnevna predavanja, edukacija, pokazni trening, tako da i ti mladi treneri mogu puno toga da vide i nauče”, naglašava Boro.

I za kraj, nezaobilazno pitanje – Mostar?

„Iz Mostara sam davno otišao. Mostar je moj rodni grad i vječito će ostati u mom srcu. Ovde sam stekao dosta prijatelja i nikakva dešavanja to nisu poremetila. Mostar je prepoznatljiv po mnogo čemu, od Neretve, sunca, behara, štiglića, liskaluka… Pa, ne kaže se džaba, da je Mostar najljepši grad na dunjaluku. I zato se Mostaru, svaki put i iznova s neopisivom radošću vraćam i jedva čekam prvu priliku da, makar i na kratko, skoknem u ovu valu. Mostar je moja beskrajna ljubav i ne postoje riječi kojima bih iskazao šta osjećam prema gradu u kome sam rođen, u kome sam naučio prve korake u životu i u kome sam stekao veliki broj prijatelja”, reče na kraju Borislav-Boro Džaković, dok mu pogled odluta prema ljepotici Neretvi, koju je toliko puta preplivavao.

Emir Krpo

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someone
happy wheels game

Oznake

Povezano