13. Decembra 2018.

Pet godina od smrti Milana Šulente

Na današnji dan, prije pet godina, mostarska sportska javnost primila je sa žaljenjem vijest o smrti Milana Šulente, uspješnog privrednika i sportskog radnika, koji je cijeli život posvetio sportu.

Radni vijek proveo je u PTT Mostar. Fudbalsku karijeru proveo je u NK Poštar Zagreb i NK Lokomotiva Zagreb. Dolaskom u Mostar, osnovao je fudbalski klub Poštar, koji se sa dosta uspjeha takmičio u ligama Hercegovine. Nakon prestanka rada FK Poštara, 1976 godine dolazi na čelnu poziciju u FK Lokomotiva, koja je bila pred rasulom. Sa saradnicima je uspio da Lokose ojača infrastrukturno i finansijski i da stvori stabilnog ligaša Republičke lige Bosne i Hercegovine.

„Milan je u pravom trenutku uletio u Lokomotivu, ali onu fudbalsku. Sa saradnicima izvršio je ‘generalni remont’, pa sa sporednog kolosijeka Lokose vraća na siguran put, gdje se sve više zahuktava .Lokosi postaju šampioni Republičke lige, a na kraju dosli su do Treće savezne lige Jugoslavije“, kaže Dragan Miladinović, sportski novinar.

Tokom ratnih dejstava, Milan sa familijom napušta Mostar, ali Mostar nikad nije zaboravio. Mirne staračke dane proveo je u Mariboru, gdje je i umro.

Emir Krpo

—–

Sjećanje Hasana Šišića na Milana Šulentu

Kad sam se vratio iz Dubrovnika sedamdesetih godina, kao stari igrač Lokomotive uključio sam se u rad na nagovor pokojnog Željke Barbarića i Fike Kalajdžića. Tada se pravila jedna nova uprava kluba, koja je trebala da napravi reorganizaciju da Lokomotiva ponovno stasa. Do tada je Milan Šulenta bio u FK Poštar, a kako se u tom periodu Poštar rasformirao pokojni Milan je 1976 godine pristao da dođe u Lokomotivu i bude njen predsjednik.Ubijedli smo ga da bude na čelu kluba, jer smo smatrali da on ima bogato iskustvo kao sportski radnik i privrednik Milan se prihvatio toga posla.

U tom periodu, ja sam postavljen za podpredsjednika i taj odnos sa Milanom je trajao godinama. Po meni, Milan Šulenta je drugi čovjek kao sportski radnik i entuzijasta u gradu Mostaru. Mislim da je neprikosnoven Jole Musa, a drugo mjesto pripada Milanu Šulenti, koji je puno uradio za sport, a posebno za fudbal i za mostarsku Lokomotivu. Tada je Lokomotiva oko sebe okupila nekadašnje igrače i Milan je osjetio da ta ekipa ljudi može da napravi dobar iskorak u konsolidaciji kluba.

Kako sam ja imao dobre veze sa Ljubinkom Veselinovićem, prilikom posjete Beogradu, vidio sam kako njihova tombola radi. Po povratku, upoznao sam predsjednika o radu tombole, koji je moj prijedlog prihvatio. U Pančevu je kupljena aparatura i tombola je krenula. Zahvaljujući radu tombole, mi smo otkupili bivše garaže i renovirali ih u dvoranu za tombolu. Od tada je krenula jedna nova istorija Lokomotive, kao jednog brenda u ovom gradu, dobro organizovanog kluba na čijem čelu je Milan Šulenta.

.U to vrijeme, stvorene su veze sa zagrebačkom Lokomotivom, za koju je Milan nastupao, te sa klubovima iz Poljske. Stvarani su prijateljski odnosi sa željezničkim klubovima i željeznica se nas nije nikad odrekla.

U međuvremenu, dolazi do zatvaranja starog Veležovog igrališta..Tada Lokomotiva ostaje bez prostora za igranje. U to vrijeme, Milan Šulenta je predložio gradu Mostaru da Lokomotivi da na korištenje centar na Buni, a kako je tombola donosila značajne prihode, pristupilo se izgradnji sportskog centra u Rodoču. Projektant je bio ing.Šemsudin Paja Omeragić, a veliku podršku imali smo od.Sadija Ćemalovića, koji je bio tada predsjednik Veleža i direktor HE na Neretvi. Uz sportske terene, na tom lokalitetu trebao se graditi i bazen, gdje bi višak tople vode iz Aluminijskog kombinata bio usmjeren ka tom sportskom centru.

Želim da istaknem da je uloga Milana Šulente u razvoju sporta u Mostar ogromna..Ja sam bio njegov zamjenik, a Željko Barbarić direktor. U to vrijeme. Lokomotiva je bila „magazin“ za Velež i uvijek se moglo naći igrača koji će pojačati prvoligaša. Milan je uvijek insistirao da Lokomotiva stvara sebi igrače, te je izuzetan rad bio u omladinskom pogonu, koga je vodio Fika Kalajdžić .

Najveće zasluge koje je Lokomotiva postizala pripadaju Milanu Šulenta, koga izuzetno poštujem i cijenim. Do zadnjeg dana njegovpg života, bio sam s njim u kontaktu. Žao mi je što mu nismo mogli uručiti nagradu za životno djelo .Smrt je bila brža od nas. Nikad ne mogu zaboraviti kad mi je Milanova supruga javila: ‘Hasane, Milan ti neće više nikad doći u Mostar, Milan ti je umro’. Izgubio sam velikog prijatelja i velikog sportskog radnika.

Hasan Šišić, predsjednik Sportskog saveza Grada Mostara

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someone
happy wheels game

Oznake

Povezano