I kako razni ljudi koji možda ne znaju da li mogu da se vole, e, pa, mogu. Ako je priča baš moćna, može da nas promijeni. Teatar je poseban i dobar i lijep. A moramo da imamo sva osjećanja – ako nas predstava rastuži, znači da može i da nam da nadu – da poslije može da se dogodi nešto dobro. A uglavnom se i dogodi.
Jojo (11 godina):
Ja imam 11 godina i disleksiju. Ja sam neko ko malo psuje. Volim ljude koji razumiju mene kao mene. Hoću da budem dio nečega. Ja sam neko ko želi da promijeni svijet. Članica sam Dječje partije, a ona se bavi djecom i idejama i politikom u teatarskoj predstavi. Možda ću tako početi da mijenjam svijet.
Teatar je važan zato što prikazuje priče. Priče pokazuju generacijama i generacijama ljudi šta se događa. Odakle su, zašto su ovdje i kako to da su ovdje. Stvari koje treba da znamo. Onda možemo da razumijemo ljude i njihovo ponašanje.
Moja prva predstava bila je zapravo jedan muzički festival u Adeleidu kad sam bila u maminom stomaku. Prva teatarska predstava koje se sjećam bila je jedna opera. Pošto je Rodžerov rođak operski pjevač. Rodžer je bio moj deda.
Volim kad u teatru moraš da koristiš maštu, svoju maštu koja se razlikuje od bilo čije druge. Zato što se nešto u predstavi teško vidi ili nije tu, moraš to da zamisliš. Ti to izmisliš. A onda sve to baš dobro vidiš. Ali ljudi u svojim glavama mogu da imaju priču ili slike koje su drugačije od onog što je u mojoj glavi.
Ako ne vodite djecu u teatar, teatar će stati. Teatar prikazuje živote i srca i duše u nekoj radnji. Kad bih ja vodila neko djete u teatar, malo djete, ja mu uz put ništa ne bih objašnjavala. Djete bi gledalo, a onda bi ono meni objašnjavalo.
Kad bi meni rekli da više ne mogu da gledam teatarske predstave, ja bih bila tužna, ja bih bila ljuta.
Da nisam gledala neke od stvari koje sam gledala u teatru, ja ne bih bila ja.
A ja se sebi baš dopadam.
Nakon toga djeca iz Dječijeg studija Mostarskog teatra mladih igrala su se na temu dramskog teksta “Panika u Strahogradu” Ive Milley.
Danas drugog dana Festivala u Srednjoj medicinskoj školi sa početkom u 13,45 sati biće izvedena 524. repriza predstave Teatra u obrazovanju “Maske”. Radi se o predstavi koja je na repertoaru eMTeeM – a 20 godina i bavi se prevencijom maloljetničkog nasilja. Režirala ju je Ema Laković, a igrale su u njoj brojne generacije članova Mostarskog teatra mladih. Pored Bosne i Hercegovine, igrana je u brojnim zemljama u svijetu.
(NovaSloboda.ba)
