21. Oktobra 2018.

Fazlija Hebibović: Sjećanja na ljude, događaje i prohujalo vrijeme

ide

Još još osnovne škole zavolio sam pisanje, pa sam svoje prve novinarske radove objavljivao u Malim novinama, Veseloj svesci i Kekecu, a kasnije prve “ozbilnije” tekstove u mostarskoj Slobodi.

Puno godina kasnije, u junu 1973. godine započeo sam novinarsku karijeru kao honorarac u Oslobođenju, da bi dvije godine kasnije primljen u stalni radni odnos kao dopisnik Politike Ekspres iz Mostara i Hercegovine.

U tim prvim novinarskim koracima, veliku pomoć imao sam u Salki Dizdariću, Aliji Kebi, Mugdimu Karabegu, Mili Duvnjaku i Džemalu Raljeviću, a svoje dobronamjerne savjete davali su mi Refik-Moša Hamzić, Ćamil Krehić, Asim Hadžajlić i Dragan Miladinović

Kasnije, moj najveći mentor bio je moj profesor psihologije u Učiteljskoj školi Drago-Đovani Marić, koji je i najzaslužniji što sam došao u Politiku Ekspres, gdje sam dva puta bio proglašavan za novinara godine. Velike zasluge za moju novinarsku karijeru imaju urednici Zoran Boškov, Momačilo Milačić, Slobodan Milošević, Davor Soha, Momčilo Kovačević, Jevrem Damjanović, Vlada Zavoral, Miodrag Simeunović, Fedor Šešun, kao i glavni urednici Dragoljub Trailović, Božidar Bogdanović i Slobodan Jovanović. Svima njima, veliko i iskreno Hvala.

Davno započeta novinarska karijera traje evo i sada i za to vrijeme objavio sam preko 30.000 tekstova.

Svoje tekstove povremeno sam objavljivao i u drugim jugoslovenskim listovima – Politici, Ilustrovanoj Politici, Dugi, Večernjim novinama, Slobodnoj Dalmaciji, Tempu, Bazaru, poslije rata u Oslobođenju, Dnevnom avazu, Nezavisnim novinama i Dnevnom listu, a 2005. godine bio sam pokrenuo i privatnu sedmičnu novinu Nova Sloboda, koja je izlazila tačno godinu dana. Od 2009. godine pokrenuo sam internet portal Novasloboda.ba.

Svjestan da se radni vijek primiče kraju, a imajući u vidu da sam za ovih 45 godina dosta toga doživio i vidio, želim da sa čitaocima portala Novasloboda.ba to podijelim i sačuvam od zaborava.

Biće to i moj dug prema svim dragim ljudima, od kojih mnogi, nažalost, više nisu među živima (rahmet i pokoj njihovim plemenitim dušama), ali i vremenu u kome sam živio. Od tih ljudi imalo se dosta toga pametnog čuti, upijati njihove korisne i iskrene savjete, pa i pretrpjeti dobronamjerne kritike.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someone
happy wheels game

Oznake

Povezano