20. Februara 2019.

Mostarom, nekad i sad: Carinski most

Da bi se kroz Mostar uspostavila što bolja saobraćajna komunikcija, 1916. godine podignut je most, koga Mostarci od vajkada zovu Carinski most.

Samo tri godine nakon puštanja u saobraćaj Lučkog mosta, grad na Neretvi se pripremao za izgradnju još jednog. Evropom je te 1916. godine bjesnila klaonica Prvog svjetskog rata i austrougarska vlast je željela uspostaviti u Mostaru što bolju cestovnu i željezničku komunikaciju sa Sjevernim logorom.

Imajući na umu hitnost projekta, ing. Miloš Komadina je ponudio idejni projekat mosta, koga je izradio još prije dvije godine za potrebe premošćivanja Neretve u Vojnu. Civilna i vojna komisija je jednoglasno prihvatila projekat, uz zaključak da se most izgradi za kolski i željezni saobraćaj.

Lokacija za gradnju je izabrana na Carini, na onom mjestu gdje je Neretva najuža. Projekat je predviđao armirano-betonsku konstrukciju s dva luka – veći luk bi premošćivao Neretvu, a manji kameni plato obale. Sredinom te godine, radovi su bili u punom jeku, s tim da su većinu fizičkog rada obavljali zarobljenici i to Rusi, Italijani i Srbi. Usljed nedostatka radne snage, radovi na mosti nisu napredovali prema planu, ali je, ipak, 9. marta 1918. godine most završen i svečano otvoren za saobraćaj.

Vozni dio mosta je, pored kolskog dijela, imao tračnice i za uski i za normalni kolosijek. Neki dijelovi mosta nisu tada bili završeni kao što je druga betonska kućica namijenjena za naplatu mostarine i dijelovi ograde, ali je nova vlast nastavila gradnju i kompletan most je završen tokom 1920. godine

Most je 1918. godine dobio ime most kralja Karla, ali je ubrzo nova vlast to promijenila u most Kralja Aleksandra. Mostarci ga oduvijek zovu Carinski most.

Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someone
happy wheels game

Oznake

Povezano