23. Maja 2017.

Plemena koja je zaboravilo vrijeme

Nevjerovatne fotografije autohtonih plemenskih zajednica iz nekih najudaljenijih uglova planete.

Fotograf iz New Yorka, Terry Gold, kaže kako je želio napraviti „bilješke milosti“ čovječanstva. Živopisne uspomene sa dijelova planete, od vremena kada je kao dijete vrtio globus, da bi kasnije otišao na ta mjesta, koja još uvijek skrivaju svoje neotkrivene tajne.

U svom fotografskom projektu „Still Points in a Turning World“ (Mirne tačke u okrenutom svijetu) išao je tragom plemena koja još uvijek žive svojim mirnim načinom života, dok vrijeme nemilosrdno juri naprijed. Slike su prikaz višedecenijske karijere i mogle bi poslužiti kao podloga za diskusiju o globalizaciji koja ugrožava autohtone kulture.

Njegove uspomene polaze od vremena kada je još kao dječak sa znatiželjom vrtio globus, želeći otići u te daleke, misteriozna kutke zemljine kugle, želeći se više posvetiti tim ljudima, koji još nisu zaboravili stari način života. Na putu su mu se našla imena kao što su Samarkand, Lhasa, Timbuktu, a sanjao je o karavanskom putu preko Himalaja, pronalaženju skrivenih kraljevstava. Čim je bio dovojno odrastao, objesio je oko vrata svoje tri kamere i krenuo svojim životnim putem…

Tokom putovanja u udaljene krajeve svijeta, posebno je istraživao univerzalnu multikulturalnu istinu, važnost porodice, zajednice, rituale i nevjerovatne različitosti njihovog izraza. Fotografije su bile svjedok prolaznog trenutka u vremenu. Iako su udaljene hiljadama kilometara, mnoge plemenske zajednice su uporne u očuvanju svoje domorodačke kulture, dijeljenja zajedništva i očuvanju njihovog načina života.

Projekat je radio u Namibiji, Etiopiji, Keniji, Nigeru, Indiji i Kini, zbog čega je dobar dio svog života posvetio posjetama autohtonim plemenskim zajednicama na našoj planeti.

Prema riječima Golda, „tradicionalna znanja autohtonih zajednica ima moć da doprinesu modernoj viziji tehnologije, nauke, medicine i održivog načina življenja čitave planete. Iako se sa ovih slika ne mogu vidjeti naši vlastiti običaji i tradicija, ostaje nada da če se na njima prepoznati zajednički znaci čovječanstva“.

„Ako dijelimo naše priče i cijenimo misterije svakog društva, možda ćemo, ipak, steći dublje razumijevanje svega onoga što se nalazi i iza i ispred nas. Autohtonih kultura, koje prate njihov način života, ubrzano nestaje. U opasnosti je da, takođe, nestane bogata arhiva znanja i stručnosti. Ipak, promjene same od sebe ne uništavaju ni jednu kulturu. Svako društvo se stalno razvija. Različite kulture opstaju u čast prošlosti i imaju pravo glasa za svoju budućnost, tako da mogu zadržati svoj duh i lice u naletu globalizacije“, kaže Gold.

Slika1. Hamar u Etiopiji i polunomadsko pleme stočara, govedara, koji imaju čitav niz jedinstvenih rituala za korištenju maslaca, kao proizvoda ljepote. Žene na svoju kosu nanose mješavinu maslaca i crvenog okera.

Slika 2. Namibija, žena u svjetlosti vatre

Slika 3. U Nigeru, u plemenu Wodaabe ljudi omotavaju ukrašenu tkaninu oko struka na dole, kako bi naglasili svoju visinu, a nose šarene kuglice i vezene pojaseve, te pokrivala za glavu sa visokim perjem

Slika 4. Niger, Ako je pala dobra kiša, provodi se izbor ljepotice nazvan Gerewol, pri čemu muškarci igraju ples zvani Yaake

Slika 5. Niger, legendarni nomadi i stočari u Sahel pustinji, pleme Wodaabe su posljednji nomadi na Zemlji.

Slika 6. Etiopija, U dolini Omo su ubojeđeni da je ovdje rodno mjesto čovječanstva, a odatle potiču mnoga autohtona plemena.

Slika 7. Maasai prave vatru.

(izvor:dailymail)

Smail Špago

(Novasloboda.ba)

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someone
happy wheels game

Oznake

Povezano