19. Novembra 2018.

Prof. dr. Slavo Kukić: „Prsten“ – novi Čovićev as za „hrvatski spas“

ova - Copy

Što su parlamentarni izbori bliže, etnonacionalističke trube su sve glasnije. Izetbegovićevoj družini je za novu manipulaciju pri ruci bio i ramazanski post – rastrošni iftari posebno. Iz dana u dan moglo se čitati, slušati, nerijetko i gledati kako su, po različitim dijelovima BiH, poljanama i trgovima Federacije posebno, organizovano iftarili jedna, tri, pet i više hiljada postača. Jelo se i pilo do mile volje – i o tuđem trošku. Ne zna se samo ko je sve to platio. I čijim novcem dakako? Ali, babinu sinu je to najmanje važno. Ali, zato mu je važno da je, na konto iskazivanja poštovanja prema Allahu, za SDA na sijedećim parlamentarnim izborima bezecovao barem koji postotak neukog svijeta.

Jasno je, međutim, i njemu i njegovu interesnom krugu da su prethodne četiri godine zabrljali toliko da im, sami za sebe, pomoći ne mogu ni ramazan ni džabali iftarenje. Jer, ono što su u tom vremenu činili prisililo je mnoge i iz njihovih redova da dignu sidro i okrenu leđa partiji s kojom su godinama plovili na istom brodu. I da se biračkom tijelu ponude s novim političkim projektima, strankama – Nezavisnim blokom, Narodom i pravdom, Pokretom demokratske akcije – i nezavisnim listama. Koji su, nema dvojbi – sačekajmo, uostalom, izbore i uvjerimo se – biračko tijelo SDA gotovo pa prepolovili.

Stoga, kako bi potonuće vlastitog broda zaustavili, Izetbegović i njegovi danas, kakav bezobrazluk, podržavaju proteste čak i protiv mjera za koje su najodgovorniji sami. Nedavno, recimo, pročitah kako SDA opravdava bunt građana zbog rasta cijena goriva i traži da ga izvršna vlast vlastitim mjerama zaustavi – da resorno ministarstvo Federacije uvede neposrednu kontrolu cijena i ograniči visinu maloprodajne marže distributera naftnih derivata. Svašta. Jer, čija je federalna vlada – i čiji je premijer na njenom čelu? Esdeaov. Ko je činio sve kako bi prošao zakon o akcizama, koji direktno proizvodi rast cijena naftnih derivata? Federalna vlada, njen premijer posebno. Pa, ko je tu lud? SDA upire prstom u narod. Možda i ima pravo. A može, tako mi svega, biti i da nema. Uostalom, oktobar će i to pokazati.

S druge strane, prema podacima entitetskog ministarstva finansija, ukupni dug RS-a je dostigao cifru od skoro pet i po milijardi maraka – i po glavi stanovnika je bitno veći od onog koga ima Federacija. Ali, to Dodika i njegove ne priječi da se i dalje, i to galopirajuće zadužuju. Jer postojeći je, pojašnjavaju, tek pedesetak postotaka procijenjenog bruto društvenog proizvoda za 2018. godinu – a to je, k'o biva, puno manje od dostignutog opterećenja i kod u najrazvijenijih zemalja.

Hoće li narod shvatiti ublehu Mileta i družine mu? Ne znam. Istina je, međutim, da oni čine sve kako bi mu od te priče, a i od pitanja boljeg života uopšte, odvratili pažnju i usmjerili na nacionalne teme biti ili ne biti – pitanje svesrpskog jedinstva posebno. Nedavno, primjera radi, prvi čovjek RS-a najavi kako će početkom nove školske godine RS i Srbija izjednačiti školske programe u nacionalnoj grupi predmeta. A šta to znači nije teško pogoditi – srpskoj djeci s ovu stranu Drine bi, recimo, barem što se školskih udžbenika tiče, zavičaj mogla biti Šumadija, a glavni grad njihove države, zna se, Beograd.

Ali, to Dodika ne brine. Kao što ga ne brine što je, nakon što se Tramp sastao s liderom Sjeverne Koreje i najavio njegovu posjetu Washingtonu, danas jedini predsjednik u svijetu pod sankcijama SAD. Naprotiv. On i njegovi i dalje guraju po svome – i taj dio BiH, ako je vjerovati srpskom članu državnoga trijumvirata, a on nije bilo ko, „uvode u sukob s cijelim svijetom“. A sve ostale, koji se njihovoj bahatosti pokušavaju suprotstaviti, etiketiraju izdajnicima i srpstva i RS-a.

Izdajnici su, primjera radi, oni što protestuju zbog nerasvijetljenog ubistva mladića u Banjoj Luci jer im je, pojašnjava prva Dodikova violina, premijerka RS-a, cilj destabilizovati postojeću vlast i RS. Izdajnici su članovi tijela, koje je Narodna skupština formirala kako bi se misterija banjalučkog ubistva i razjasnila – jer su, suprotno volji vlasti, zaključili ono što nisu smjeli. Siguran sam, na kraju, da će izdajnicima proglašeni biti i Srbi koji žive na prostoru Federacije nastave li se buniti protiv Dodikovih izjava poput nedavne kako se, kao član Predsjedništva, neće kretati zvanično po Federaciji i „glumiti tamo nekoga“, jer mu je važna jedino RS – i jer ga taj dio zemlje ni ne zanima.

Ono, na kraju, što čini Čović i, rekao bi jedan od generala HVO-a, njegova „Sokolova udarna eskadrila“, priča je za sebe. Nedavno, čitam, „naučnik“ Čović iznosi poražavajuće demografske podatke za hrvatski korpus – da je od okončanja rata do posljednjeg popisa stanovništva potpuno promijenjena etnička struktura BiH, te da se to nastavlja i dalje, jer je Hrvata danas manje barem stotinu hiljada nego 2013. godine.

Slažem se. Ali, ko je za sve to odgovoran? Nečija politika je, pojašnjava vrli „naučnik“, „bila bazirana na odlasku i podsticanju odlaska nekog od naroda“. Čija? U podtekstu njegovog upiranja prstom dalo bi se zaključiti, srpska i bošnjačka. Recimo da dio istine leži i u tome. Uostalom, politika njegovog banjalučkog pajtaša je zaslužna da mu u tom dijelu zemlje živi tek koja hiljada sunarodnika – a bilo ih je, ne tako davno, preko 200 hiljada.

Ali, nije vrag da za poražavajuće demografske trendove zaslužan nije i on sam. Uostalom, nije tajna da su posljednjih dvadesetak godina vlasti ove zemlje obilježili on i njegovi. A to su, kako i sam priznaje, i godine hrvatske demografske kalvarije. Za koje je, Bože moj, odgovorna politika vlasti kojoj i sam pripada.

Što se njega tiče, ne brinite, reći će da je u svemu tome nevin. I da je odgovorna politika drugih, Bošnjaka prije svega. Jer, Dodika će i u tome zaobići, a njegovi kepeci, koje je kod banjalučkog pajtaša uhljebio, prodavaće maglu kako je u RS-u obnovljeno preko 5.000 kuća za Hrvate povratnike – i kako nije do Dodika što se ne vraćaju nego do njih, jer su prema rodnoj grudi i svojoj djedovini, zamislite, izgubili bilo kakve emocije.

A ko je, ako je već tako, odgovoran za biološko pražnjenje srednje Bosne? Ili, recimo, još snažnije u livanjskom i duvanjskom kraju? Ko je odgovoran za demografsko nestajanje zapadne Hercegovine, u kojoj je nehrvatsko stanovništvo na nivou ekscesa? Nije vrag da su i za to krive bošnjačka i srpska ujdurma protiv Hrvata? Naravno da nisu. A ko, onda, jeste? Najjednostavnije, politika na kojoj je hadezeova vrhuška punila džepove. I koja danas, kako bi te fakte prikrila, mlatara sirotim narodom pričama o ugroženosti – i zbijanju nacionalnih redova oko vodeće partije kako bi uopšte preživio.

U pitanju je, da ne zaboravim, politika koja, po uzoru na Dodikovu, pokazuje sve naglašeniju sklonost ratovanja, ako treba i sa cijelim svijetom, kako bi opstala. Lekcije OHR-u o kršenju Ustava i prava Hrvata, lekcije Amerikancima i Evropljanima sve to potvrđuju. Iako, za sve to sve učestalije dobijaju i odgovore kakve zaslužuju. Ali, koga oni zanimaju? Čovića i njegove? Ni slučajno. On i dalje prosipa demagogiju o nacionalnom jedinstvu, onom koje drugima ne znači ništa, ali njemu osigurava apsolutnu kontrolu svega i svačega.

Zadnjih nekoliko godina u toj, funkciji kontrole svega i svačega je bio Hrvatski narodni sabor (HNS), nevladino udruženje koje je Čović izdigao na nivo paradržavnoga tijela, hrvatskog nacionalnog parlamenta u BiH. Ali, uvjerljivost tog udruženja je sve upitnija. Uostalom, HNS nije zajednički kišobran ni za sljedeće parlamentarne izbore. Naprotiv, oko drugog bloka, na čijem je čelu HDZ 1990, se okupilo stranaka i listi kao i oko Čovića HNS-a.

HNS je, drugim riječima, iživio svoje. I stoga lideru HDZ-a, koliko god to u ovom momentu ne želi priznati, treba nova forma „svehrvatskog okupljanja“ kao instrument manipulacije vlastita naroda. A to bi, ako je suditi po najnovijemu, moglo biti udruženje „Prsten“, koje je nekad formirano u Hrvatskoj s ciljem, tako piše na njegovoj web-stranici, da promiče i štiti tradiciju, kulturu, privrednu saradnju, druženje i humanitarno djelovanje Hrvata u Hrvatskoj i BiH. Zašto takav utisak? Zato što nedavno osnivanje njene podružnice u BiH lider HDZ koristi kako bi joj pripisao karakter najvećeg i najorganizovanijeg udruženja hrvatskog naroda u BiH koje će, kako pojasni, od sada imati izuzetan uticaj u čitavoj BiH.

Na stranu šta je pozadina djelovanja „Prstena“ mnogima i inače upitna. Jer, pitate li Posavljake, a i Hrvate s prostora RS-a uopšte, mnogi će vam reći kako je „Prsten“ korišten za vrlo upitne transakcije s gruntom tamošnjih Hrvata. Neki ga čak optužuju kako je dirertno odgovoran za njihov poslijeratni egzodus. Koliko to i odgovara istini, teško je reći – i u ovom kontekstu čak ni nije najvažnija stvar na svijetu. Ali, otkuda odjednom da udruženje, formirano van BiH, bude preko noći najvažnije i, mada tek formirano, najorganizovanije – i udruženje koje će biti brana podjelama Hrvata BiH na, kako kaže Čović, „Posavce, Bosance, Hercegovce“?

E, tu je kvaka. Treba Čoviću svježa krv za olinjali HNS. Jer, preko njega je sve manje uvjerljiv u ispiranju mozgova o HNS-u kao slamki „hrvatskog spasa“. Potrebno je, drugim riječima, narodu u oči baciti prašinu novom formulom „hrvatskog jedinstva“. I zato on, i pri formiranju podružnice „Prstena“ za BiH, naglašava kako se on, „Prsten“, u „potpunosti poistovjetio s djelovanjem HNS“. A da će takav i biti dokaz je činjenica da je na njegovo čelo – nevažno je njegovo ime i prezime – naćulio nekadašnjeg poslanika HDZ-a. Drugim riječima, „Prsten“ je novi Čovićev as za „hrvatski spas“. I tako sve do posljednjeg Hrvata. A kakav je trend, kome je sam kumovao, ni na to, na definitivni nestanak se neće dugo čekati.

*Stavovi izneseni u kolumni su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala NovaSloboda.ba

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someone
happy wheels game

Oznake

Povezano