Učesnici međunarodne konferencije „Problem skladišta/odlagališta radioaktivnog i nuklearnog otpada na lokaciji Trgovske gore“ danas u Sarajevu, još jednom su ukazali na moguće štetne prekogranične uticaje na teritorij i stanovništvo BiH ukoliko Republika Hrvatska na toj lokaciji bude izgradila odlagalište radioaktivnog i nuklearnog otpada.
Konferenciju su organizovali poslanici svih nivoa vlasti u BiH, koji su kao članovi različitih parlamentarnih stranaka okupljeni u “Zelenom klubu“.
Predsjednik „Zelenog kluba“ Saša Magazinović je pojasnio da su u članstvu ovog kluba poslanici, delegati sa svih nivoa vlasti, uključujući i lokalnu, te da je ovo primjer kako u BiH ljudi, bez obzira na različite političke stavove, mogu raditi zajedno u cilju rješenja velikog problema koji trenutno imamo, a to je namjera institucija Republike Hrvatske da nuklearni i radioaktivni otpad odlažu „u našem dvorištu“.
Magazinović je istakao da je mjesto gdje se otpad ima namjeru odlagati udaljeno svega par stotina metara od rijeke Une, odnosno granice sa BiH, manje od tri kilometra od centra opštine Novi Grad, par stotina metara od vodozahvata…
Prema njegovim riječima, dvije trećene eventualnog negativnog efekta bi se odnosilo na BiH, a jedna trećina na Hrvatsku.
Naglasio je da ovo nije priča ni o kakvoj antihtrvatskoj histeriji, niti to smije biti.
“Hrvatska je naša susjedna zemlja, biće naš susjed i sutra i prekosutra, za 10, za 100 godina i zauvijek. Želimo da razvijemo dijalog i da u duhu dobrosusjedskih odnosa rješavamo ovaj problem”, naveo je Magazinović.
Dodao je da je ova konferencija, između ostalog, poziv na dijalog, te da ovo nije problem samo građana BiH, nego i građana Hrvatske.
“Ohrabruju posljednji potezi Predsjedništva BiH i želim da vjerujem da su uvod u konkretnu akciju sa bh. strane”, kazao je Magazinović.
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović je, obraćajući se prisutnima na konferenciji, kazao da je Hrvatska kada je krenula u ove aktivnosti imala sedam potencijalnih područja za odlagalište radioaktivnog, odnosno nuklearnog otpada. Kasnije su, dodao je on, ostale samo četiri, da bi na kraju ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora.
“Važno je napomenuti da su institucije u BiH na svim nivoima, u skladu sa svojim nadležnostima i ovlaštenjima, kao i nevladin sektor, pokrenule veliki broj značajnih aktivnosti i medijskih kampanja kako bi se ova problematika što više aktuelizovala”, naveo je ministar Šarović.
Međutim, dodao je on, nije se našlo razumijevanje s hrvatske strane, odnosno odbijene su sve primjedbe vezane za postupak strateške procjene uticaja na okolinu.
“Po meni, u narednom periodu, bilo bi potrebno da se traži od Republike Hrvatske da se uvaže zahtjevi građana BiH, nevladinog sektora, lokalne zajednice, jedinica lokalne samouprave, kantonalnih, entitetskih, državnih institucija, i odustane od daljeg procesa određivanja konačne lokacije za izgradnju ovog odlagališta”, smatra ministar Šarović.
Misli da je potrebno da se nastave razgovori s predstavnicima Republike Hrvatske „u cilju odustajanja od konačne izgradnje“, te da je potrebno insistirati na formiranju zajedničke stručne radne grupe.
“Vjerovatno je sazrelo i vrijeme da se zatraži uključivanje međunarodne zajednice u ovaj proces, prije svega EU i drugih zemalja, koje mogu pomoći u rješavanju odlaganja istrošenog nuklearnog otpada. Jedan od mogućih ciljeva trebao bi biti i priprema za razmatranje mjera moguće međunarodne arbitraže po ovom pitanju, ukoliko pregovori i zajednički rad na ovom pitanju propadnu”, kazao je ministar Šarović.
Ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi RS Srebrenka Golić zahvalila je aktuelnom sazivu Predsjedništva BiH, „koji su prepoznali značaj i problem Trgovske gore i skladištenja i odlaganja nuklearnog otpada, odnosno istrošenog nuklearnog goriva“.
“Konačno da se neko iz BiH javno oglasi, oštro i rezolutno od Republike Hrvatske zatraži da se ta lokacija dislocira i da se to skladištenje eventualno nađe na nekoj lokaciji koja se nalazi na teritoriji Republike Hrvatske, a nikako na granici sa susjedima”, istakla je Golić.
Nas, dodala je ona, vlasti Republike Hrvatske nikada zvanično nisu obavijestile o bilo čemu.
“Mi smo te informacije crpili sa portala nezavisnih hrvatskih medija. Nikada nas vlasti nisu o tome obavijestile. Nikada se hrvatska strana nije udostojila da nam odgovori, da nisu prihvaćene naše primjedbe. Samo je ignorantski odnos bio prema svim našim inicijativama koje su dolazile iz BiH kada je u pitanju ova problematika”, kazala je Golić.
Dodala je kako misli da će, nakon zaključka Predsjedništva BiH i današnje konferencije, biti upućen konačan apel vlastima Republike Hrvatske da aktiviraju one lokacije koje su imali nekada u prijedlogu.
Ona je podsjetila je da je rijeka Una proglašena prirodnim dobrom, parkom prirode, u neposrednoj blizini nalazi se Nacionalni park Una.
“Zar je prirodno da vlasti jedne zemlje žele da zagade „krajiški biser“, rijeku Unu, da unište ono što ljudi uzgajaju. Što je najgore, lokacija koju su odabrali ni geološki ne odgovara toj vrsti skladištenja i lagerovanja te vrste otpada, jer je to tlo vodopropusno, ispresijecano vodotokovima koje se ulijeva direktno u rijeku Unu, a pored svega trusno, šesti, sedmi stepen trusnosti. Ni jedna parametar ne odgovara”, istakla je Golić.
Kazala je da ukoliko predstavnici BiH budu složni i tražili da se to doslocira, zbog dobrosusjedskih odnosa BiH i Hrvatske, „da će, ipak, Republika Hrvatska, u svojim ogranima, preispitati svoju prvobitnu odluku i da će taj otpad odlagati na mjestu gdje postoje ekološki i drugi parametri, seizmički, geološki, koji će biti pogodni da se ta vsta otpada odlaže“.
Ministrica okoline i turizma u Vladi Federacije BiH Edita Đapo je podsjetila da su opštinske vlasti, Unsko-sanski kanton, oba entiteta i državni parlament donijeli rezulocije kojima se protive odlagalištu na samoj granici sa BiH.
Kaže da je današnja konferencija jedna u nizu konferencija koja treba da kaže jasno i glasno „ne“ deponiji na samoj granici sa BiH.
Govoreći o tome zašto je opasna ta deponija ili odlagalište radioaktivnog otpada, navela je da u slučaju neke akcidentne situacije usljed prirodne nesreće, kao što je zemljotres ili požar ili poplave, ili pak neke nesreće izazvane ljudskim faktorom, to može imati kobne posljedice po stanovništvo BiH, pogotovo u Krajini, gdje se ljudi uglavnom bave poljoprivredom, pčelarstvom ili turizmom.
Istakla je da Nacionalni park Una jeste „jedna od naših niša, područje koje smo mi zaštitili i želimo ga ostaviti u naslijeđe budućim generacijama“.
“Federalno ministarstvo okoline i turizma pokrenulo je inicijativu da Martinbrodske slapove stavi na listu svjetske baštine UNESCO-a. Samo postojanje jedne lokacije kao što je odlagalište radioaktivnog otpada može ugroziti taj proces i može negativno uticati na imidž BiH”, smatra Đapo.
Kaže da bi bi Hrvatska trebala da nađe drugu lokaciju, a ne lokaciju koju su oni izabrali vjerovatno zato što tu ima najmanje stanovništva.
“Ukoliko je Hrvatska sprema da plati danak od 4.000 stanovnika u opštini Dvor, BiH ne može plaćati taj danak da na samim vratima ima odlagalište radio-nuklearnog otpada, upravo zato što se taj otpad ne odlaže 10-15 godina ili 50, pa će se rekultivisati u deponiju i pretvoriti u neki park, nego je to deponija koja će tu stajati sljedećih 250 hiljada godina”, zaključila je Đapo.
Gradonačelnik grada Petrinja i poslaniku Saboru Republike Hrvatske Darinko Dumbović je kazao da se u kontinuitetu niz godina bori kako nuklearni otpad ne bi došao u Dvor, u Trgovsku goru. Istakao je da su taj dio Pounja i Una jedni od najljepših krajeva koji se mogu poželjeti za život, za zdrav život, za ekološku proizvodnju i za sve ono što bi u budućnosto trebali imati.
“Kad pogledamo nuklearni otpad, iz psihološkog, privrednog, ekološkog, ali i bezbjedonosnog razloga, ta pozicija nije dobra, u neposrednoj blizini Uni”, smatra on.
(Fena)
