Svi su složni kako je korupcija najveći
problem ovog društva, ali se osim slaganja oko toga kako za sve u BiH treba
imati novac, niko ne pomiče s mjesta kako bi prekinuli taj lanac koji nas
okiva.
Svjedočimo svakodnevno kako nam novčanice
trebaju kako bismo lakše napravili bilo kakav korak, pa čak i na onim mjestima
gdje je teško zamislivo da nam treba nekakvo guranje u nevidljivim redovima. S
druge strane, i sami smo korumpirane razmazili dajući im ”šakom i kapom”, pa
se postavlja pitanje, na koje često nema odgovora, ko je kriv: Onaj ko daje ili
onaj ko prima.
U ovoj epizodi, ”prljavi” novac napraviće
začarani krug, krenuvši iz ruku junaka Grabe.
Doticaj s njim imaće svi u korumpiranom lancu, koga je porodica Grabo splela
oko sebe, pa će se čak na trenutak vratiti u džep iz koga je krenuo. Ali, završiće
opet u nekim drugim rukama od kud će, vjerovatno, krenuti na novi put i u novo
jačanje lanca koga svi stežemo.
Začarani krug – naziv je posljednje epizode u
nizu od deset kratkih animiranih filmova o korupciji u našem društvu nastalih u
produkciji Sektora 51, kojima se želi podići svijest javnosti o korupciji i
upozoriti na sve negativnosti koje ta pojava nosi sa sobom.
Obzirom na zasićenost pričama o korupciji u našoj zemlji, autori ovih crtića, željeli su produkcijom animiranog filma o ovom problemu progovoriti drugačije. Poručili su kako crtiće ne treba gledati samo kao crtić, nego kao upitnik nama samima iza pitanja koliko mi učvršćujemo lanac korupcije u ovoj zemlji.
Režiju, animaciju i dizajn „Porodici Grabo“ potpisuju Berislav Jurič, Nikola Galić i Tvrtko Karačić. Autor Glazbe je Ante Galić, za produkciju je zadužena Katarina Marijanović , dok je voditeljica projekta ‘Korupcija je loša stvar’, u okviru kojeg je nastalo deset jednominutnih epizoda, Anamarija Zadro.
Projekat je nastao uz podršku organizacije ‘European Endowment for Democracy’ i vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Ko je porodica Grabo?
U vremenima kad „drugačije ne ide“, porodica Grabo, primorana je ići linijom manjeg otpora,, pa postaje karika u lancu korupcije, u koju je okovano naše društvo. Članovi ove porodice, koja može biti porodica svih nas, primorana je u raznim situacijama tu kariku činiti čvršćom, ne razmišljajući o posljedicama koje korupcija nosi. Primorani su biti oni koji daju u porodilištu, kod doktora, pri razgovoru za posao, a kako je cijelo društvo ogrezlo u korupciju, porodica Grabo daje i onda kad se izričito ne traži mito, nego kad je ono način lakše borbe s većim ili manjim preprekama u životu. U svojim naumima, koji ponekad završe drugačije od očekivanog, iako znaju da nisu u pravu, porodica ne vidi ništa loše jer misle da, ako je društvo takvo, da takvi i oni moraju biti.
(NovaSloboda.ba)
