Berlin 1963. godine. Zid između istočnog i zapadnog dijela grada stoji već dvije godine. Režim DDR je to uradio vrlo ozbiljno. Po zidu je postavljena bodljikava žica i izdato naređenje da se puca na svakoga ko pokuša preći. Režim je, navodno, na taj način štitio građane od imperijalizma. A u suštini, država radnika i seljaka je na taj način blokirala vlastite građane. Bio je to ljudski zločin u ime socijalizma.
U početku su neki građani, ipak, uspijevali da se provuku kroz kanalizaciju i iskopane tunele. Međutim, režim je bio spreman na sve. Svaka takva rupa je začepljena.
Automehaničar Klaus Jacobi, iz zapadnog Berlina, došao je na ideju kako da svog prijetelja Manfreda prošvercuje preko graničnog prelaza.
Za to je odabrao vozilo BMW Isetta, dugo 2,30 metara, široko 1,40 metara, sa 13 KS, i brzinom do 85 km/h. U stvari, bio je to „motor sa pomoćnim sjedištem“, kako su ismijavali ovo vozilo u ono doba. Bilo je vrlo malo prostora da druga osoba normalno sjedne, a pogotovo malo prostora za nekog slijepog putnika. Ali, barem je postojala nada da bi se tako nešto moglo izvesti.
Kako bi napravio mjesto za svog prijatelja, Jacobi je uklonio grijanje i rezervoar za gorivo. Tako je nastala šupljina, pozadi iza sjedišta.
Avanturistički bijeg je uspio. Do 1964. godine na isti način je prošvercovao još 9 ljudi iz DDR-a.
Težnja za slobodom prevazilazila je sve granice.
ZU povodu 30. godišnjice pada zida u Berlinu, filmom koga su napravili Jung de Matt i Next Alster, obilježena je istorija bijega. Za snimanje filma pod naslovom „The Small Escape“, Mali bijeg, autori su u Budimpešti, na pogodnoj lokaciji napravili pravi Check Piont, kontrolnu tačku, zajedno sa zidom, rampom i linijom smrti, kakve su prije više od tri decenije postojale u Berlinu
Od početka oktobra, film sa gornjim naslovom može se pogledati na You tube kanalu.
(focus)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
