Praznik Svih svetih je dan kojim Katolička Crkva slavi sve svece, kako one koji su već kanonizirani, tako i one koji to još nisu.
Svetkovina Svih svetih je dan kojim Crkva daje spomen svim onim ljudima koji su za života nastojali živjeti ideal koji je ostavio Isus Hrist i koji su na taj način stekli Kraljevstvo Božje.
Prvi tragovi opšteg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji, i to upravo u nedelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.), te se do danas zadržao u istočnim, pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je praznik na 1. novembar, kako bi se poklopio s drevnim keltskim praznikom “Samhain”m koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Papa je stoga izabrao 1. novembar, kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavom svijetu.
U vrijeme Karla Velikog, praznik je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim praznikom. Proglas o tome izdat je na zahtjev pape Grgura IV, uz pristajanje svih biskupa.
Nakon praznika Svih svetih, katolici 2. novembra obilježavaju Dušni dan. kada se sjećaju svih svojih pokojnika.
Uz ovaj praznik, kao i za praznik Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.
Tog dana, katolici se mole za duše svojih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i prisustvuju svetoj misi.
(Fena)
