Iz stare štampe: Opet jedna varalica krojač, 1906. godina

U časopisu Musavat broj 6. iz 1906. godine objavljen je sljedeći tekst:

“Opet jedna varalica. Nedavno je u Mostar dolazio nekakav putnik koji se izdavao za odlična krojača te nudio svijet novim haljinama uz vrlo jeftinu cijenu. Nekolicina njih dali su se zavesti lijepim riječima te su pustili da im taj krojač uzme mjeru, naručili su haljine i unaprijed dali za nešto kapare. Naravno da odijela nijesu dobili. Sad se tek kaju i uzdišu za ludo bačenim novcima. Mi i opet opominjemo naše prijatelje da se čuvaju ovakih varalica, a upozorujemo vlasti da malo bolje pripaze na ove putnike.

Mostar je dolazak Austrougarske dočekao manjkom svih važnijih zanimanja – od liječnika, odvjetnika pa do svih vrsta zanatlija (osim starih tradicionalno turskih). Navalu ordiniranja po privatnim sobama i u jedinom hotelu Neretvi započeli su liječnici. Hotel Neretva ne bijaše magnet samo za liječnike, nego i za brojnu ostalu gostujuću gospodu. Bilo je tu zubara, mađioničara, kinooperatera, svjetskih varalica pa i krojača-prevaranata.

Tako godine 1924. bilježimo pojavu izvjesne gospođe Funk, koja je u tom hotelu otvorila školu modernih plesova. U oglasu je navodila da se u njenoj putujućoj školi mogu naučiti „moderni plesovi java, bluz, tango, boston, šimi i step“.

Između ostalih, održavahu se izložbe zadnjih čuda tehnike, pa je tako prikazana izložba uvećanih fotografija, izložba trodimenzionalnih slika i mnoge druge. Jedne se godine na Musali pojavio i „željezni čovjek“ – mehanička naprava u naravnoj veličini čovjeka, koja je hodala, mahala rukama, okretala glavu, pušila i izvodila sto čuda, te je bila prava atrakcija za Mostarce.

Gostovao je i jedan izlagač, koji najviše privuče muški svijet. Naime, izlagao je pornografske slike, a mušterije je privlačio uz oglas objavljen u lokalnim novinama: „Također imadem automatične posebne kabinete za gledati i to samo za odrasle“.

Sredinom 1892. godine, kad je otvoren hotel Neretva, kao gost hotela došao je neki Hinko Bradl. Mostarci su ga znali jo otprije, jer je dolazio donoseći uvijek sa sobom poneko „čudo tehnike“. Ovog puta je predstavio stroj u koga su posjetioci ubacivali bijeli list papira kupljen za novčić, a iz stroja bi nasumično ispadao pokatkad bijeli papir, a pokatkad i prava novčanica. Prava razonoda za građane i dobra zarada za Hinka.

Fotografija: hotel Neretva, 1939. godine

Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago

(NovaSloboda.ba)