Sa stranica stare štampe: Posjeta Starom mostu, 1896. godine

U časopisu „Dom i sviet“, broj 12 iz 1896. godine, obavljen je poduži tekst pod naslovom Bosna i Hercegovina – Putopisne crtice, autora dr. A Tresić Pavičića.

Dom i sviet je bio prvi hrvatski ilustrovani list za zabavu, pouku i vijesti o dnevnim događajima, javnom i društvenom životu, umjetnosti i nauci, trgovini i zanatstvu, muzici, pozorištu i modi. Izlazio je dvosedmično (svakog 1. i 15. u mjesecu) u Zagrebu u razdoblju od 1. januara1888. do 1923. godine u ozdanju knjižare L. Hartmana (S. Kugli & Deutsch). List je bio dobro grafički opremljen, dobrog izbora tekstova i izvrsnih ilustracija.

Ovde donosimo nekoliko najinteresantnijih odlomaka iz toga putopisa, koji se odnose na grad Mostar. Nažalost, uz tekst u časopisu nije objavljena ni jedna grafika, ili ilustracija.

Posjeta Starom mostu

“…Iza toga me povede moj vodja da vidim stari most od kojega grad Mostar nosi ime. To je najsmjelije i najelegantnije alehitektonično djelo što ga u Bosni i Hercegovini ima. Jednim samim lukom, koji se diže u visinu devetnaest metara nad površinu rieke, a širi se dvadeset i osam m. preko njena korita, vodi s jedne obale na drugu. Taj silni luk, koji bi morao prama svojoj veličini tromo izgledati, tako je elegantan i tanak na vrhu, da jedva možeš vjerovat, kako se ne prelomi pod malo većim teretom, i kako ga malo jači vjetar ne odpuhne. Svršava se na vrhu širokim sferičnim kutom, tako da ne naliči pravo ni rimskome ni gotičkom luku. Temelji mu leže na hrapavih obalah Neretve, koja ih je na sve strane podkopala i izgrizla, ter izdubla spile, a naslanjaju se uz goru, i zidove kaštela, koji su bili mostu na jednoj i na drugoj strani, i koji su još prilično ali samo djelomice sačuvani. Nije istinito, kao što narod pripovieda, da ovaj most potiče iz rimske dobe, jer niti nosi na sebi biljege silne rimske gradjevine, niti stila, ni ikakvoga nadpisa, dočim se na jednom kutu nalazi turski nadpis sa godinom sagradjenja. Taj nadpis glasi „Kudret Kemeri” to jest, „most božje moći”, a godina je po hedžrinoj eri 974 (1566). Vrlo je vjerojatno da ga je sagradio koji dalmatinski arhitekt, jer ih je u ono vrieme u Dalmaciji bilo izobila valjanih, kao što nam svjedoče spomenici iz one dobe.

Neretva je pod mostom veoma duboka, pa su djeca sa najveće visine mosta ljeti skakala u nju, da se kupaju, na užas prolaznika. Da zaprieči nesreće, vlada je dala ograditi most na vrhu s jedne i s druge strane oštrom željeznom pregradom, i tako sad ne mogu djeca skakati, od straha da se ne nabodu na šiljke.

Odmah uz most na desnoj obali Neretve, nalazi se stara trošna gradjevina, iza kaštela, na kojoj se vide neka nizka kubeta, već izglodana zubom vremena. Pripoviedao mi je Šešelj da je tu bila janjičarska kasarna, sa aharom za konje, i kupeljima, koje su noždne uz takovu sgradu. Na ulazu mi pokaza neku spravu, pa mi reče da su to falake, kojim su se mučili neposlušni janjičari i kaurska tvrdoglava raja. Sjetili se falaka groznih iz Mažuranićeva Smailage, pa ga zamolili da mi protumači, kako se je ta sprava upotrebljavala. Suhi je kolac postavljen poprieko na dvie grede, a sa njega visi kaiš. U taj kaiš se zapletu noge krivca, pak se navije kolac, oko kojega se kaiš mota, ter stiskava noge kažnjenika, koji visi glavom strmoglavce, a onda sliede batine i druge muke kao suha slama itd…”

Fotografija: Pierre Petit, Stari most 1896. godina

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Armin Džabirov

(NovaSloboda.ba)