Porodični ljekari na prvoj liniji fronta u doba pandemije koronavirusa

Svjetski dan porodičnih doktora obilježava se 19. maja svake godine počev od 2010. godine,  kada ga je WONCA prvi put proglasila i postao je dan kada se ističe uloga i doprinos porodičnih ljekara u zdravstvenim sistemima širom svijeta.

Događaj je prekrasna prilika da se prepozna centralna uloga naše specijalizacije u pružanju osobne, sveobuhvatne i kontinuirane zdravstvene zaštite za sve naše pacijente. To je ujedno i prilika da se proslavi napredak koji je postignut u porodičnoj medicini i poseban doprinos porodičnih ljekara na globalnom nivou.

Tema obilježavanja ovog dana za 2020. godinu je: „Porodični ljekari na prvoj liniji fronta“, a čiji je cilj bio istaći temu koja je relevantna za izazove i odgovornosti porodičnih ljekara u novoj globalnoj epidemiji koronavirusa. Posebno želimo naglasiti da porodični ljekari imaju ključnu ulogu u upravljanju i kontroli pandemije, kao i njihovu ključnu ulogu kao ”Prvih i zadnjih sa pacijentom, koji je i moto obilježavanja ovogodišnjeg FDD.

Sve organizacije članice WONCA razvile su vlastitu temu za ovogodišnji FDD, ovisno o lokalnim prioritetima, te smo tako mi u Bosni i Hercegovini željeli posebno istaći kakva je bila naša uloga u stavljanju pod kontrolu ove nove infektivne bolesti.

Skoro da je nemoguće pobrojati izazove i zadatke se kojima se kolege u BiH i dalje suočavaju u radu, jer COVID19 i dalje prijeti zdravlju naših pacijenata kao i nama svima. 

Neki od nas su radili kako na dizajniranju i implementaciji procedura za rad u COVID 19 ambulantama, te na izradi algoritama za zbrinjavanje i nadzor oboljelih. Pratitili smo i primjenjivali preporuke Federalnog kriznog štaba i ”Preporuke za rad porodičnih ljekara za vrijeme COVID-19 pandemije“, koje je kao priručnik pripremilo naše Udruženje doktora porodične medicine, ali smo učili i na osnovu ličnih iskustava.

Rad timova porodične medicine sastojao se od odlazaka u kućne posjete, te uzimanja briseve kod svih pacijenta sumnjivih na Sars Cov2. Lakši i srednje teški pacijenti transportovani su u izolatorije Kliničkih centara ili Kantonalnih bolnica. Kolege su radile i sada rade u COVID ambulantama koje postoje  u svakom Domu zdaravlja, u čijem sustavu su trijažni punktovi, ambulante za pregled pacijenata sa febrilnim stanjima, te na punktovima za uzimanje briseva.

Testirali smo i svoje kolege zdravstvene radnike, zaposlene i  korisnike usluga gerontoloških centara, uposlenike Domova za nezbrinutu djecu, te radnika u vrtićima. Specifičnost rada kolega u Kantonu Sarajevo je i 24 satni rad u tzv.”Call centrima“, gdje su primali na tisuće poziva zabrinutih građana kojima su davali savjete o kontroli hroničnih nezaraznih bolesti.

Takođe i 24 satna telefonska dostupnost ljekara u Mostaru je bila od značajne pomoći pacijentima, pružajući im osjećaj sigurnosti. Svo vrijeme nije izostajala medicinska  uslugu i migrantskim centrima, kao što je Ušivak i Blažuj.

Iako su neki od nas i sami oboljeli ili bili u izolaciji zbog direktnog kontakta sa oboljelima, rad za mnoge od nas nije prestajao. Uvijek smo bili ali i sada smo na ”prvoj liniji fronta“ u okršaju protiv bolesti i borbi za zdravlje naših pacijenata, ljekari kojima se pacijenti prvima ali i zadnjima obraćaju očekujući od nas razumijevanje i pomoć. Mi vjerujemo da su naši pacijenti mogli osjetiti našu odlučnost da istrajemo u ovoj, ali i u svim slijedećim bitkama za zdravlje naših pacijenata.

Uprkos nametnutom i rastućem administrativnom opterećenju, te neadekvatnim uslovima rada sa gotovo nemogućim načinima napredovanja u struci, ponižavanjem rada od strane kolega na višim nivoima zdravstvene zaštite i prijetećem smanjenju broja novih specijalizanata (koji su garant opstojnosti ove struke) mi ljekari porodične medicine u BiH odlučno kročimo i borimo se sa poštenjem, znanjem i ljubavlju prema svom poslu i radu sa pacijentima.

Piše: Prof. dr. Larisa Gavran, spec. porodične i opšte medicine