Izborna šutnja počela je u petak u Srbiji uoči nedeljnih parlamentarnih izbora, na kojima će se za 250 poslaničkih mjesta boriti 21 izborna lista, a favorit je Srpska napredna stranka (SNS) srbijanskog predsjednika i vođe naprednjaka Aleksandra Vučića.
Izbori su trebali biti održani 26. aprila, ali je kampanja prekinuta uvođenjem vanrednog stanja zbog pandemije koronavirusa.
Cijeli predizborni proces obilježen je nastojanjem dijela opozicije da privoli što više birača na bojkot.
Argumentovano je to izostankom uslova za poštene izbore, posebno zbog onemogućenog pristupa većini medija koje direktno ili posredno kontroliše vladajuća većina, a posljednjih se dana, zbog čestih skokova broja novozaraženih Covidom-19, ukazuje i na zdravstveni rizik izlaska na birališta.
Pravo glasa na 8.386 biračkih mjesta u nedelju, od sedam do 20 sati, može iskoristiti 6.583.665 punoljetnih građana Srbije, a istraživanja javnog mišljenja, čak i prognoze kladionica, predviđaju uvjerljivu pobjedu liste naprednjaka “Aleksandar Vučić- za našu djecu” i nekoliko manjih stranaka koje su im pridružene u koaliciji i na glasačkim listićima navedene pod brojem 1, prenosi Hina.
Uprkos iznenadnoj odluci da se tpkom kampanje dosadašnji izborni prag s pet smanji na tri posto, prognoze sasvim siguran ulazak u parlament predviđaju samo dvjema strankama – Vučićevom SNS-u i socijalistima (SPS) vicepremijera i šefa diplomatije Ivice Dačića, koga u koaliciji prati Jedinstvena Srbija, gradonačelnika Jagodine Dragana Markovića Palme.
Smanjenje izbornog praga protumačeno je kao namjera Vučića i vladajuće koalicije da osiguraju što širi legitimitet u parlamentu, s obzirom da Srbiju čekaju veliki politički izazovi, posebno rješavanje kosovskog pitanja, o kome ni unutar srbijanske političke scene ne postoji nedvojbena usaglašenost.
Vučić, koji je vodio izbornu kampanju i s pozicije šefa stranke i s dužnosti predsjednika države, izjavio je dan uoči početka izborne šutnje da njegova lista neće tražiti mandat za sastav buduće vlade “ukoliko na izborima ne bude dobila apsolutnu većinu”.
“Nećemo pristajati na tu vrstu ucjena i ultimatuma bilo koga. Ako sve druge stranke zajedno mogu formirati većinu – neka formiraju“, rekao je Vučić, naglasivši da će u tom slučaju, kao predsjednik Republike, mandat dati tim drugima, a ne listi broj 1.
Vučiću od izbora za predsjednika Srbije 2017. godine dio opozicije prtigovara da, zadržavajući mjesto šefa stranke, direktnio krši član 115. Ustava, po kome “Predsjednik Republike ne može obavljati drugu javnu dužnost ili profesionalnu djelatnost”.
Ta je ustavna činjenica zanemarena i tijekom kampanje u kojoj su Vučićevi oponenti ukazivali na to da se često prepliću njegova uloga čelnika stranke i šefa države, tim prije jer je i na listi “Aleksandar Vučić- za našu djecu” istaknuto njegovo ime, a da on nije kandidat.
Činjenica je, takođe, da Vučić i SNS nisu imali dostojnog suparnika, jer se slaba i heterogena opozicija nije uspjela usaglasiti o bojkotu, niti stvoriti ozbiljniji front prema SNS-u.
Kampanju su obilježile i uzajamne optužbe da pojedine političke grupacije, pokreti i koalicije iz opozicionog korpusa učestvovanjem na izborima rade Vučiću korist, dajući neuvjerljiv legitimitet budućem sastavu parlamenta kako bi se, s malo protivničkih glasova, garantovala ograničena vjerodostojnost u zakonodavnoj vlasti.
Prema posljednjim istraživanjima javnog mišljenja agencije Faktor plus, u prvom tjednu lipnja, očekivana izlaznost na izbore je 46 posto, 34 posto birača neće glasati, dok njih 20 posto nema jasno stajalište.
U tim okolnostima SNS može očekivati dominatnu pobjedu s 58,2 posto glasova, a slijedila bi ga koalicija SPS-Jedinstvena Srbija sa znatno manjom potporom – 2,5 posto.
Iznad izbornog praga, po toj anketi, bio bi Srpski patriotski savez (SPAS), nekadašnjeg vaterpolskog reprezentativca i predsjednika općine Novi Beograd Aleksandra Šapića (4,9 %), te Pokret slobodnih građana (PSG) glumca Sergeja Trifunovića (3,4%).
U parlament bi ušli i radikali (SRS) Vojislava Šešelja, s nešto više od tri posto, dok je na ivici praga konzervativni pokret „Metla 2020“, s oko tri posto.
U opticaju su i prognoze i da bi, po osvojenim glasovima, SNS mogao imati uvjerljivih 179 od 250 mandata, SPS-JS bi osvojila 28, Trifunovićev PSG 18, Šapićev SPAS 14, a Šešeljevi radikali 11 mandata.
Politička zastupljenost oko 58.000 Hrvata u Srbiji bi, prema ocjenama medija na hrvatskom, najviše ovisi o mandatu u republičkoj skupštini, za koji se DSHV na nedeljne izborima bori u sklopu pokreta Vojvođanska fronta, koji je dio šire proevropske koalicije Ujedinjena demokratska Srbija (UDS), dok će stranka imati kandidate i u šest lokalnih samouprava u Vojvodini.
U ovom izbornom ciklusu van igre je, kao vodeći zastupnik ideje o bojkotu, ostao opozicioni Savez za Srbiju (SZS), predvođen Strankom slobode i pravde (SSP) nekadašnjeg gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa i Narodna stranka bivšeg srbijanskog šefa diplomatije i nekadašnjeg predsjedavajućeg Opštom skupštinom UN Vukom Jeremićem.
Đilas, Jeremić, te njihov partner iz konzervativnog pokreta Dveri Boško Obradović, praćeni skupinom nevladinih i građanskih udruženja i pokreta, ne vjeruju da će se u ovom izbornom ciklusu bilo što bitno promijeniti, ali su uvjereni da će makar i djelomičan bojkot pridonijeti da se osjetno oskvrne vlast Vučića i njegovih parnera u aktuelnoj i budućoj vladi.
Pristalice tog opozicionog saveza vjeruju i da bi izbori u Beogradu 2022. godine mogli biti prilika za ozbiljniju promjenu odnosa snaga na srbijanskoj političkoj sceni.
(Fena)
