Petog dana 34. Dana teatra mladih na Memorijalnoj sceni 2532 Mostarski teatar mladih publici nudi predstavu teatra u obrazovanju “Poziv na akciju”: Predstava je interaktivnog karaktera sa potpunim uključivanjem publike, a bavi se diskriminacijom i svim njenim posljedicama na društvo. Predstava se igra u 20,30 sati i biće to njeno 10. izvođenje.
eMTeeM je odlučio da, pored ove predstave, na vlastitoj sceni publici koja nije u prilici doći ponudi online predstavu “Uspavanka za Mladenku”. Predstava se može pogledati na linku https://www.youtube.com/watch?v=EBA19_V8-8E.
“Ključno pitanje koje nam je od prijatelja, poznanika, ali i od nepoznatih osoba, postavljano tokom procesa, nakon prvih izvođenja i sve do danas je: Otkud vam toliko hrabrosti da o tome govorite?
Od prvog postavljenog pitanja, mi odgovaramo na isti način: Hrabrost je šutnja o svemu. Kako žive, kako spavaju, kako se vide u ogledalu oni koji sve znaju, a šute?
Mi smo samo uradili normalan ljudski gest, a biti čovjek nije hrabrost. Ili, možda, u ovim vremenima uistinu jeste.
Ta pitanja o hrabrosti još više su nas učvrstila u uvjerenju da radimo pravu stvar, ali su nas i gonila da pokušamo napraviti i umjetnički relevantnu predstavu. Ako to uspijemo, vjerovali smo, puno više ljudi će biti suočeno sa gotovo zaboravljenim zločinom, a to će, bili smo uvjereni, djelovati katarzično na mnoge ljude u Mostaru.
Sljedeće pitanje ili primjedba odnosilo se na tezu da mi ovakvom predstavom izjednačavamo žrtvu sa agresorom, da smo zaboravili šta su oni nama radili i slično. Pitali su direktno: „Zašto o tome, što niste o Vranici, šta su oni nama radili?”.
Moj odgovor je vrlo jednostavan. Mislim da predstavu o Vranici kad se steknu uslovi treba raditi neki autor ili teatar s hrvatskim predznakom. To vodi pomirenju i katarzi u ovoj zemlji.
Kad se svi mi suočimo s prošlošću, kakva god bila, počećemo graditi budućnost.
Znali smo da će biti takvih primjedbi, pitanja i prijetnji. Nisu nas pokolebali. Tek usput smo znali prokomentarisati da upravo zbog takvih pitanja i konstatacija 23 godine poslije rata mi još govorimo i živimo prošlost, te da je vrijeme da svako od nas „pomete ispred svojih vrata“, kako kaže narodna izreka, kako bi nam zajedničko dvorište bilo čisto. Tek tad imaćemo šansu okrenuti se budućnosti. Moji mladi glumci to su dobro razumjeli i branili i brane cijelim svojim bićem.
Predstavu žele odigrati širom Bosne i Hercegovine, žele doći do što više ljudi i podstaći ih na razmišljanje, sugerisati im izvođenjem da se zamisle nad uvriježenim mišljenjem da naši nisu pravili zločine, ma koji bili naši.
Mislim da je mnogo moralnije i poštenije govoriti u ovakvim okolnostima i ovakvoj državi o zlu koje su počinili neki pripadnici naroda kojem i sam pripadam, počinili pripadnici Armije kojoj sam i ja pripadao, jer oni su to činili i u moje ime, a ja to ne mogu prihvatiti.
Upravo zbog toga, projekat je istovremeno izazvao i oduševljenje, ali i čuđenje.
Grabovica je u našoj predstavi metafora za brojne nevine žrtve, jer cilj nam nije bio napraviti predstavu koja će rekonstruisati događaj. Cilj nam je bio uputiti poruku, koja će se čuti i iskreno razumjeti.”
Nadamo se da će publika i na Memorijalnoj sceni 2532, ali i u svojim domovinma uživati u našim ostvarenjima”, zapisao je Sead Đulić uz rad na predstavi.
(NovaSloboda.ba)
