Sve je u našim rukama. Šta mogu uraditi?

Pandemija i jesen.

Broj slučajeva korone se povećava. U isto vrijeme, dani postaju sve tamniji i hladniji. Kako možemo psihički ojačati za ovu posebnu jesen? Uprkos strahu od virusa i prijeteće svjetske situacije, mi sami možemo mnogo učiniti da ojačamo našu mentalnu otpornost.

Virusi, virusi svuda! A vrijeme će nas uskoro prisiliti da uđemo unutra. Ipak, mi se možemo sami zaštitti. Možemo postati aktivniji. Ojačajte našu otpornost. Kretanje je jedan dobar početak.

Ponekad svijet smije ostati vani. Makar mentalno. I vrlo praktično. Što nas jača? Muzika možda?

Uz malo vježbe, možemo vidjeti da situacija uopšte nije toliko siva. Ima i mnogo dobrih stvari. A nakon jeseni i zime, svakako dolazi proljeće.

Kada mi – kao što je slučaj u lokalnom prevozu – ne možemo znati ko nam je u blizini, mnogi se u takvoj situaciji osjećaju nesigurno.

A tamo gdje se pandemija zaboravlja u dobrom društvu, uvijek postoji posebno visoki rizik.

Šta uraditi?

Mogu pokušati biti precizniji prema svojim osjećajima, a zatim ih preispitati. Šta osjećam Nelagodu? Kakva je to nelagoda? Strah? Od čega? Šta isključujem iz toga? Jer, strah ograničava moje vidno polje. Kako bi rođeni optimista vidio moju situaciju? Šta bi primijetio? Postoje i stvari koje su dobre u ovim sedmicama: Možda ću preko korone primijetiti ono što je zaista važno. Možda će se prijatelji i porodica više zbližiti. Možda se pojave nove profesionalne perspektive, ključna riječ, home office, kućni ured. Šta slijedi iz ovih pozitivnih misli za moj život?

Šta mogu uraditi?

Za početak, ne moram ujutro odmah uzeti mobitel u ruke, i provjeriti poruke. Kada se probudim, mogu pet puta duboko udahnuti. A kasnije, započeti možda pet minuta meditacije u sjedećem položaju. Sjedim u uspravnom položaju, zatvorenih očiju u tišini i koncentrišem se na dah. Pustim da sve misli, koje dolaze automatski, nakon nekoliko sekundi krenu prijateljski. Misli dolaze i odlaze. Stalno se vraćam dahu.

Šta mogu uraditi?

Mogu trenirati svoju percepciju za dobro i lijepo u životu. Skupljam nekoliko malih kamenčića i ujutro ih stavljam u lijevi džep pantalona. Ako primijetim trenutke radosti, radoznalosti, entuzijazma, nade, premjestim kamenčić iz lijevog u desni džep. Naveče, nekoliko minuta gledam u kamenčiće koji su se tamo skupili. Šta je bilo dobro? I zašto?

Šta mogu uraditi?

Mogu vježbati prihvatanje i uvažavanje. Ne obrađujući ono što je van mog uticaja. U duhu molitve američkog teologa Reinholda Niebuhra: „Bože, daj mi vedrine da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da razlikujem jedno od drugog”.

Šta mogu uraditi?

Za početak se mogu pobrinuti za dobar san. I za dobru ishranu. Takođe se mogu zapitati zašto jedem ono što jedem. Preferencija prema slatkoj i masnoj hrani u kriznim vremenima, takođe, ima drevne evolucijske korijene: masnoća i šećer pružali su energiju za borbu. Alim moram li se zaista boriti? Ne mogu li umjesto toga pronaći nešto što me nadahnjuje i izaziva? Tada možda uđem u “tok”, koji me jača. Šta bi to moglo biti? Zašto opet sat vremena ne bih slušao muziku? Igor Levit svira „Partitas“ Johana Sebastiana Bacha, Lisa Smirnova „Osam sjajnih apartmana“ Georga Friedricha Hendela. Ili će mi Ulf Wakenius zasladiti život sa “Taste Of Honey” i kompozicijama Paula McCartneya.

Šta mogu uraditi?

Mogu svakodnevno šetati ili voziti bicikl. Mogu početi s jogom ili qigongom. Kretati se. Mnoge studije su dokazale efekte poboljšanja raspoloženja. I, prema jednoj meta-studiji, joga bolje umanjuje simptome depresije od standardnog liječenja lijekovima. Što više vježbate, to je veći učinak na psihu.

(stern)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)