Nakon što mapa zemlje prekrije zemlju: Kako smo granicama premrežili planetu

15. Pravo Ljudski Film Festival sinoć je otvoren filmom Kordiljeri snova Patricija Guzmana, ali i porukom selektorskog tima festivala, Dioga Pereire i Kumjane Novakove:

„Počevši od danas, pa sve do 20. decembra, festival predstavlja četiri programa koji su intrinzično povezani jedan s drugim. Čak i ako nikad prije nismo mogli zamisliti film online, pozivamo vas da nam se pridružite u gledanju filmova na malom ekranu i usuđujemo se zatražiti vaše društvo i podršku, kako bismo podijelili ove izazovne trenutke“, jedna je od poruka uvodnog videa.

Već od danas je otvorena i prva ovogodišnja programska selekcija, naslovljena Nakon što mapa zemlje prekrije zemlju, a filmovi će biti dostupni do 1. decembra. Tematski fokus ovog programa na aproprijaciju i osvajanje zemlje ispituje kako se pretvaranje zemlje u teritoriju koja se eskploatiše na račun prirodnog sklada zajednice i prirode, manifestuje na društvenom i političkom planu:

„Prisilna aproprijacija zemlje i njenih prirodnih resursa tokom epohe otkrića bila je podsticaj savremenom kapitalizmu. Ljudska kontrola nad Majkom Zemljom se širila kroz eritorijalizaciju, crtanje granica na planeti i oko nacionalnih država, kao i stvaranje carina i vojnih granica – granica i zidova branjenih bombama koje znače smrt“, stoji u programskom zapisu 15. PLJFF-a.

Bilo da se bave eksploatacijom prirodnih resursa u užem smislu (Ostaci (arhipelag) Enar de Dios Rodríguez), katastrofičnim prikazima topljenja glečera, koji postaju samo još jedan spektakl za turiste (Park otapajućeg leda Liliane Colombo), ili pričaju priču o mašineriji potrebnoj za proizvodnju jedne plastične kašike, koju s lakoćom bacamo u smeće (Kašika Laile Paklanine) , filmovi iz ove selekcije ističu se time što jasno govore protiv kapitalističke mašinerije novca koja sada već potpuno iscrpljuje planetu koju dijelimo.

Selekcija donosi i filmove autorica koje se vraćaju na PLJFF: uz pomenutu Lailu Pakalninu, čiju smo retrospektivu imali priliku gledati na 12. PLJFF-u, tu su i Sarah Francis, autorica nagrađena specijalnim priznanjem 2014. godine. Francis će se na ovogodišnjem festival predstaviti sa filmom Kako na nebu, tako i na zemlji – egzistencijalnu potragu u kojoj se isprepliću stvarnost i fantazija i postavlja pitanje da li je novi početak stvarno moguć? Ponovo ćemo na PLJFF gledati i film Susane de Sousa Dias: Fordlandija Slabost je kolaž o sjećanju i sadašnjosti Fordlandije, industrijskog grada koji je osnovao Henry Ford u kišnim šumama Amazonije.

Cjelokupni program 15. PLJFF-a ima snažnu regionalnu komponentu, a u prvom dijelu prikazujemo prvi dugometražni film crnogorskog reditelja Ivana Salatića. Ti imaš noć prati Sanju, koja napušta brod na komeje radila i njeno neizvjesno putovanje kući, a u sklopu saradnje na koju smo vrlo ponosni, ovaj će film, uz druge filmove regionalnih autora i autorica, biti prikazan i na Radioteleviziji Bosne i Hercegovine.

Konačno, budući da smo daleko jedni od drugih, lišeni mogućnosti da se okupimo i diskutujemo o filmovima, ove godine ćemo dijaloški dio programa također organizirati na Mreži.  Seriju razgovora počinjemo 30. novembra sa selektorom programa Diogom Pereirom i njemačkim autorom Danielom Kötterom, čiji će nam film Rift Finfinnee otvoriti periferije etiopijskog glavnog grada Addis Ababe, tvoreći alegorijski narativ o urbanizaciji afričkog društva na samom rubu građanskog rata.

Uživo na Instagramu, filmski kritičar Arman Fatić virtuelno će ugostiti Anu Vaz, koja se na ovom izdanju festivala predstavlja filmom Apiyemiyekî? – uratkom koji kroz crteže naroda Waimiri-Atroari istražuje njihovo kolektivno vizuelno sjećanje i prvi susret sa „civilizovanim“ čovjekom.

A. M.

(NovaSloboda.ba)