Slatke životinje postaju opasnost

Izgledaju slatko i bezazleno, ali uništavaju postojeće eko sisteme. Nažalost, ove životonje su nepoželjne u divljini.

EU lista invazivnih vrsta navodi 66 životinjskih i biljnih vrsta, uključujući i mramornog raka. Svi do sada poznati mramorni rakovi su ženskog pola. Ono što se isprva čini kočnicom za reprodukciju je upravo suprotno. Mramornim rakovima (Procambarus virginalis) nije potreban partner za razmnožavanje, oni se praktički kloniraju – stotine puta u roku od nekoliko sedmica. To ima drastične efekte: druge vrste su prisiljene na raseljavanje.

Egipatska guska (Alopochen aegyptiaca), kao što i samo ime govori, iz regije Nil, takođe, je postala domaća i u Njemačkoj. Njihova prilagodljivost i brzo umnožavanje osiguravaju široko širenje. Čak ih se često može naći u urbanim sredinama.

Rakuni (Procyon lotor) izgledaju slatko, ali u njemačkim šumama polako nastaju rakun – problemati. Porijeklom iz Sjeverne Amerike, oni se sada brzo razmnožavaju i na evropskom tlu. Lovci, šumari i zaštitari prirode vide ih kao prijetnju ekosistemu.

Još jedna vrsta rakova doselila se i iz Sjeverne Amerike. Za razliku od mramornih rakova, postoje i muški Signal rakovi (Pacifastacus leniusculus). Ova vrsta je veća od autohtonih rakova i zato ima prednosti u jakoj konkurenciji. Pored toga, Signal rak je imun na takozvanu kugu raka, koju je on sam donio u Evropu.

Veća je od drugih vrsta žaba i jednostavno jede sve: sjevernoameričk Bik žaba (Rana catesbeiana) . U jakoj je konkurenciji za hranu sa svim mogućim vrstama vodozemaca, ako čak ni oni sami ne postanu hrana za Bik žabu.

Od žabe bika do dabrovog štakora: Na ovoj slici, mala životinja, poznata i kao nutrij (Myocastor coypus), ne pokazuje svoju slatku stranu. Između 2006. i 2016. godine, broj im se u Njemačkoj udvostručio. Oni nanose štetu stanovništvu pored obale, ali imaju i prilično čudan pozitivan učinak –  potiskuju Bizamskog štakora (Ondatra zibethicus) na slici, koji se, takođe, doselio. Odgovoran je za znatne štete na plovnim putevima i njegova populacija se može obuzdati samo uz veće napore.

Riba iz porodice plavog šarana (Pseudorasbora parva) izvorno dolazi iz Azije, ali se sada tako brzo proširila Evropom da se našla na ovoj listi. Visoka stopa reprodukcije i dobra prilagodljivost njegov su recept za uspjeh.

U Evropi je kunopas (Nyctereutes procyonoides) predstavljen zbog njegovog krzna. Od tada se broj ovih životinja povećao. Ptice na leglu, navodno najviše pate od njegove rastuće populacije, zbog čega je dopuštena za odstrel u velikim dijelovima Njemačke i gotovo cijeloj Austriji.

Kineski dlakavi rak (Eriocheir sinensis) je prežio u njemačkim rijekama. Nalazi se na jelovniku jegulja, smuđeva i ostalih riba, kao i sive čaplje. Ali, sam rak nije nanio štetu njihovoj populaciji. Ribolovcima se nimalo ne sviđa jer škarama oštećuje zamke za ribe, pa čak i skida i mamce sa ribarskog pribora.

Sve ovdje predstavljene životinje već su se etablirale u Njemačkoj od kad su se tu doselile. Sveti ibis,  (Threskiornis aethiopicus), koji dolazi iz Afrike, do sada je samo uočen. Ipak, potrebna je njegova kontrola ukoliko se počne razmnožavati. Jadni sveti ibis.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)