Mislim da se Mostar sve ove godine, od završetka rata do danas, u stvari pronalazi. U društvenom životu grada ništa nije ni nalik onome što smo imali ranije. Tu je bila vesela mladost, bila su druženja, bio je mostarski duh koji nas je sve okupljao i vezao. To odlično znam i toga se sjećam jer sam se u Mostaru školovala, bila profesorica u Učiteljskoj školi, kao i u gimnaziji. Družila sam se s tom mladošću koja je imala posebnu ljepotu života. U njoj je bilo puno životne radosti, te mostarske vedrine u duhu i karakteru ljudi. Danas, i sve ove godine od rata, to je nekako ubijeno i izgubljeno.
Kako probuditi mladost
Ne znam čemu i kome treba zahvaliti što je mladost toliko nespremna da se angažuje u svom okruženju i unese svoju energiju mladosti u život grada. Stotinu puta sam sebi postavila pitanje kako naši mladi ljudi u toj mjeri mogu biti toliko nezainteresovani. Vidite da imamo dva univerziteta i toliko mladih i školovanih ljudi, ali potpuno nezainteresovanih čak i za vlastitu sudbinu. Smeta mi taj nedostatak duha kod mladih ljudi, nedostatak poleta, a trebali bi biti pokretačka energija koja bi u našem Mostaru zračila.
Mene su često, dok sam bila rektorica i dekanesa, stranci pitali miruju li studenti, hoće li se pobuniti. Ja sam im uvijek odgovarala da su studenti, i na jednoj i na drugoj strani, neću reći pritisnuti politikom, itekako svjesni egzistencijalne zavisnosti od te politike i da je iz tog razloga prisutna učmalost koja je za jedan ovakav grad, slobodarski Mostar, nezamisliva.
Dobro je da će biti izbori, a ne znam kako će se ko opredijeliti. Da li će izbori donijeti neku značajnu promjenu, ne znam je li to izvjesno za ovakav Mostar. Nisam nikada bila skeptik, uvijek sam bila borac koji se u ovom gradu borio za Univerzitet, a on je davao i danas daje određene rezultate u kulturnom smislu. Ljudi su u gradu prisutni u svojim strukama, daju izvjestan doprinos naučnom i kulturnom statusu grada i na to sam ponosna, ali treba mnogo više. Iz konteksta proizlazi da je predugo trajao period zastajkivanja i učmalosti da bi se sada, nakon samo jednih izbora, stanje moglo drastično promijeniti.
Mostaru treba dosta vremena kako bi probudio svoje vlastite energije. Ovo je jedan od najstarijih gradova u Bosni i Hercegovini, posebno u kulturnom smislu. Njegov 16. i 17. vijek bio je briljantno vrijeme uzleta mostarske kulture i civilizacije uopšte. A danas smo još puni ruševina, ne vidimo zajedničke sjajne projekte, ne vidimo mladost, ne vidimo društva koja se okupljaju, kao što su nas prije, naprimjer odgajali izviđači u Mostaru. Danas mladi svijet ništa ne okuplja, nema zajedničke ideje, nema zajedničkog cilja, nema ni ljudi koji imaju mogućnosti i snage.
Neiskorišteni potencijal grada
Podsticaji trebaju dolaziti iz politike, a toga nema. U projektima koji bi se morali realizovati svako mora pronaći sebe i biti pomognut i potstaknut da u životu nešto napravi. Sada je tako kako jeste, a nadamo se da će jednom doći do nekih pomaka, do vedrijih i ljepših priča.
Ne znam je li samo politika zaslužna za ovakvo stanje, ali znam da su, recimo, na samom Univerzitetu pojedinci bili ti koji su išli naprijed i stvarali nešto novo, a iza njih nisu stajale nikakve institucije i politika ih nije dovoljno podržavala. Politika je bila zainteresovana ako je nešto trebalo kadrovski promijeniti, a mi kad smo pravili određene projekte, uglavnom smo se obraćali strancima, uglavnom gledali na tu stranu. Univerzitet su snažno podržavali Španska ambasada i Španski bataljon, koji su nam donirali približno 300 hiljada konvertibilnih maraka.
A s druge strane, sve što je dolazilo od naših bilo je minimalno, nećemo reći da nije ništa.
U politici smo imali malo visoko obrazovanih ljudi. Danas ih vjerovatno ima više, jer su se iškolovali, ali ne znam zauzimaju li prava mjesta. S druge strane, ne profiliraju se, ne čuje se glas tih koji trebaju biti sigurni u svoje znanje i sposobnosti, oni se jednostavno nigdje ne čuju. Svaki čovjek, na bilo kojoj poziciji da se nalazi, mora znati šta su mu dužnosti i šta na tom mjestu treba i mora uraditi da bi sutra bilo bolje. Moraju ljudi početi davati svoj maksimum, ma kojim poslom da se bavili, kako bi stvari krenule nabolje.
Kada je riječ o izborima, apsolutno je važno da ljudi iziđu i glasaju. Svako neka se opredijeli za svoje kandidate koje su određene politike predložile, a prema tome koji projekti i programi kome odgovaraju. Situacija je posljednjih dvanaest godina bila prilično monotona i iz nje ništa značajno nije izišlo, u nekom pozitivnom smislu. Grad Mostar itekako ima potencijala koji nesumnjivo nije iskorišten, stoga se nadamo da će biti bolje.
Profesorica emeritus Elbisa Ustamujić, nekadašnja rektorica Univerziteta “Džemal Bijedić”
