Hrišćani danas slave Badnjak odnosno Badnji dan, vrijeme prije Božića, kada se slavi rođenje Isusa Hrista. Dan je posta, iako ga Katolička crkva ne smatra obaveznim, ali vjernici uobičavaju jesti ribu.
Na Badnjak, koji je, takođe, i ime za drvo koje se pali na ognjištu, vjernici uređuju kuću za Božić, kite božićno drvce i pripremaju se za Badnju večer odnosno Polnoćku, misu kojom započinje Božić. Pjevaju se božićne pjesme kao što su, “Radujte se narodi” i”Tiha noć”, te druge. Nakon mise, vjernici jedni drugima čestitaju Božić. Nekada su momci poklanjali jabuke djevojkama, a nakon toga odlazilo se kući i porodicva je Božić provodila u molitvi, pjesmi, igri i veselju.
Ime “Badnjak” povezano je s riječju “bdjeti”, budući da se na taj dan po tradiciji bdjelo čekajući Isusovo rođenje, te Badnja večer protiče u miru i tišini, uz svjetlost svijeća.
Tradicionalno, božićna drvca vjernici ukrašavaju na Badnjak, a iznose ih na praznik Sveta tri kralja odnosno Bogojavljenje iako božićno vrijeme traje do nedelje iza Tri kralja.
Božićno drvce ima dugu istoriju, te je u različitim kulturama postalo uobičajen zimski prizor.
Njegovo ukrašavanje božićnog počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 18. vijeku, a potom se proširilo po svijetu. Brojni se gradovi i zemlje zalažu za prvenstvo u kićenju božićnog drvca, ali prava domovina ovog običaja nije poznata. To je obično zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a tijekom dana oko Božića ukrašava se kuglicama, slasticama te božićnim lampicama, malim raznobojnim svjetiljakama, dok su se prije češće ukrašavala svijećama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Hrista
(Fena)
