U „Šumarskom listu“ broj 11.11. iz 1897. godine, koji je izlazio u Zagrebu, objavljen je tekst profesora Frana Ž. Kesterčaneka o putovanju vozom od Sarajeva do Mostara. U tih tridesetak godina, od nastanka teksta, do nastanka fotografije u prilogu, u području kanjona Neretve nije se skoro ništa promijenilo, osim prirodne promjene ljudi u naseljima uz prugu.
Prenosimo dio ovoga teksta, originalno, onako kako je bio napisan, kako bi mu sačuvali vjerodostojnost.
I onog vakta u Mostar se stizalo vozom iz bijelog svijeta, a prema jugu se moglo i malo dalje od Čapljine.
„Kroz Bosnu i Hercegovinu”
Priopćuje profesor Fran Ž. Kesterčanek
„Put iz Sarajeva prema Mostaru spada svakako i u prirodnom i turističkom pogledu među najveličanstvenije željezničke pruge u ovoj monarhiji…
…Pruga od Sarajeva do Konjica puštena je u promet 1891. godine, pruga od Metkovića do Mostara 1885. godine, a ona od Mostara preko Rame do Ostrošca 1888. godine, a dalje do Konjica 1889. godine.
Prošavši kroz tunel… kroz Ivan planinu, stigli smo u kršnu Hercegovinu…Bilo je već oko tri sata popodne kada stigosmo i na samu stanicu Konjica. Ovo je stara muhamedanska varoš, koja leži u kotlini između brda, krasnog položaja sa veleljepnom okolinom. Dugo Konjic bješe središte hercegovačkih bogumila, te je igrao vrlo važnu ulogu u istoriji našeg naroda u srednjem vijeku.
Odavde željeznica ide dolinom Neretve i prati je sve do Metkovića. Preko Neretve u Konjicu prelazi kameni most sa devet stupova, o kome narod priča da ga je sagradio neki kralj Hvalimir, još u 10. vijeku…
…Dolina Neretve koja je do Konjica prilično tijesna i divlja, omeđena stijenama visokih gorskih obronaka, odavde pa sve do stanice Rama je prilično široka, a brda na obje obale se dižu do srednje visine.
Iza ušća Peričca dolina se opet stješnjava poput gudure, a iza stanice Jablanica počinje veličanstveni klanac Neretve, dug otprilike 20 kilometara, u kome su rijeka, željeznički put i drum, potpuno vezani jedni uz druge u uzanoj dolini poput provalije, ovjenčane Rauljom (1648 m), Velikom Čvrsnicom (2227 m) i silnom Prenj planinom.
Prelijepi scenariji mijenjaju se u ovom uskorječju, haotično sastavljeni krševi, okomite litice, na kojima drveće i žbunovi čudnovato stoje, držeći ravnotežu, prevrtljivi oblici brda, mnogi lijepi vodopadi, sa obje strane bujni, hučeće rijeke upotpunjuju tu veličanstvenu sliku, koja se nikad ne zaboravlja.
Da bi i mi uživali u tome čarobnom kraju, u Konjicu smo presjeli u poseban, vlaku priključeni vagon za gledanje tzv. „Aussichtvagon“.
U toj veličanstvenoj osami, gdje stoluje velika divljač i struji svjež gorski zrak, doista shvataš ovaj čas, što leži u pjesničkom izrazu: kršna zemlja Hercegova. Taj gorskim cvijećem i elenim šikarjem upitomljeni dojam izlazi među tim strahotnim u Neretvinom klancu kod Grabovice.
Iza ušća divlje Grabovice rasprostranjuje se i opet dolina Neretve, jer kod stanice Vojna prestaje klanac, a istodobno pojavi se na desno već golemi Velež (1897 m.) nad Mostarom.
I tako nam je, razmatrajući okolišnu narav i njezine krasote, put od Sarajeva do Mostara, kamo smo tek pred veče stigli, prošao, ipak, dosta brzo i ugodno.
U Mostaru nas već na kolodvoru dočekaše i opet gg. Kotarski šumarski upravitelj F. Bulbuk sa ravnateljem mostarske vinogradarske i voćarske škole S. Vaškom“.
Fotografija: Kanjon Nreteve 1925. godine, autor nepoznat
Priredili: Smail Špago, Armin Džabirov, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
