Kožari, kožari to su ljudi prljavi deru kožu zubima pa se zavađaju s ljudima…
Može biti da je ova pjesma rugalica nastala kad je tabački (kožarski) esnaf tužio mostarskom kadiji neke trgovce Grke i Armence jer kože prodaju na štandovima dok oni moraju uzeti dućane u najam, pa traže da im kadija to zabrani ili neka i oni uzmu dućane u zakup. A nije im bilo mrsko ni tužakati se između sebe ili sa sarajevskim tabacima, valjda hoće to tako kad čitav dan udišeš boje i isparavanja. Kako bilo, kožarski zanat je bio težak i prljav pa im je, kako to zapisa Husaga Čišić, “Svaka para bila halal k’o materino mlijeko”. Nakon posla vjerovatno im je bilo dobro svratiti u hamam ispred Tabhane. O njihovoj moći govori i to da su, nakon što su im stradale radnje na ušću Radobolje, tražili od vlasti da im daju janičarsku kasarnu pored Starog mosta, a vlast im to odobrila. Janjičare su zamijenili tabaci, a tabake kafići i restorani, a po tabacima taj dio grada i dalje nosi naziv Tabhana.
Fotografije Tabhane iz francuskog muzeja: Musée du quai Branly – Jacques Chirac
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
