Kraljica kina

Da li je Julie Christie ovih dana napunila 80 ili 81 godinu? Sasvim svejedno. Povodom rođendana ove nezaboravne holivudske ikone.

Kad mladić prvi put izbliza, kroz mliječno staklo, ugleda mladu ženu Julie Christie, to je nešto poput bajke. Ona spava u naslonjaču, kao uspavana ljepotica. On je doktor i došao je s kolegom da se brine o svojoj majci, koja je pokušala samoubistvo, kad je otkrila da je muškarac koga ona voli, volio i njenu kćerku.

Ali, doktor i mlada žena započinju jednu drugu ljubav, između doktora Jurija Živaga i Larise Antipove, zvanu Lara, Julie Christie i Omar Sharif, u velikom epu Davida Leana iz ruskog građanskog rata. Oboje se vjenčavaju – ali ne jedni za drugo (!), a zatim zajedno rade u bolnici, žive zajedno na širokim ruskim prostranstvima, imaju kćerku. Ljubavna priča koja vrlo snažno živi od međusobnog izbjegavanja, odvajanja i gubitka, i odsutnosti. “Dr. Živago” (1965.) je od Julie Christie napravio superzvijezdu, sa njenim svijetlim plavim očima, prepoznatljivim profilom (poput crteža Cocteaua, kako joj se Truffaut divio), film se mjesecima prikazivao u kinima širom svijeta. Dobila je Oscara – i Baftu – iste, 1965. godine, za film “Darling”, bila je hipi djevojka u traum svijetu, u potrazi za uspjehom i vjerovatno jednim uspješnim brakom.

Za pedeset godina rada, snimila je manje od pedeset filmova

Decenijama se govorilo da je Julie Christie rođena 14. aprila 1941. godine na plantaži čaja u Assamu u Indiji, prije osamdeset godina. U njenoj biografiji godina je ispravljena na 1940.

Ipak, uprkos neizvjesnosti oko godine, vrijedi se prisjetiti vremena koje je danas vrlo udaljeno. Kad je film u kinu bio živ, njegove priče, njegovi mitovi, njegova tvornica snova.

Za pedeset godina, između 1962. i 2012. godine, Julie Christie je snimila ukupno manje od pedeset filmova. Nikad je nije posebno zanimao publicitet. Dobila je još tri nominacije za Oscara, nakon “Darling”, za “McCabe & Mrs. Miller”, 1971, “Afterglow”, 1997, “Away from Her”, 2006. Ne govori često o svojoj mladosti, a sigurno ni o vezi u Hollywoodu sa Warrenom Beattyjem, s kojim je snimila tri filma. Kad se nakon toga vratila u Englesku, kupila je farmu u Walesu, kuću u Londonu. Bila je politički predana, borila se protiv odlaganja nuklearnog otpada i imperijalizma, zbog dobrobiti životinja i emancipacije žena. Ne voli intervjue, jedva se sjeća svoje mladosti, a pošto ima poteškoća sa pripremanjem uloga, ne bavi se puno ni pozorištem.

Može igrati veliku ljubav, bez ikakvog obzira

Šezdesete su bile godine Julie Christie, vrijeme dadilja. Nova sloboda, u ljubavi, pogotovo kad je prekinuta fama o vezi sa jednim muškarcem. Njene filmove karakteriše nevjerovatna promjenjivost, u kojoj muškarci, koji vole insistirati na svom, navodno prirodnom pravu na varanje, padaju sa svojim opsesijama.

U filmu “Far From The Madding Crowd”, “Daleko od lude gužve”, (1967.), drži u neizvjesnosti trojicu muškaraca: pastira, seoskog gospodina, narednika u vojsci. Ovaj posljednji je Terence Stamp, koji sa sabljom ispred sebe blista na plaži. “Zašto, pita on nju, mene smatrate odgovornim za vaš izgled …” Fanovi su bili apsolutno uvjereni da su o ovom paru iz snova Kinksi otpjevali u pjesmi “Waterloo Sunset”. U “Away From Her” (2006.) autorice Sarah Polley, ona je žena koja upoznaje novog muškarca u staračkom domu – ona ima Alzheimerovu bolest – a njen suprug nestaje iz njenog života. Ljubav je apsolutna, bez ikakvog obzira. Nije željela glumiti ženu koja je u filmu Paula Schradera iskupila “američkog žigola” Richarda Gerea, jer je smatrala da je to bilo loše.

Radikalan je i kraj jednog od njenih velikih uspjeha, “Don’t Look Now”, “Ne gledaj sada” (1973.), autora Nicolas Roega. Kad se kovčeg sa tijelom njenog supruga na malom motornom čamcu provlačio kroz uske kanale Venecije, bilo je planirano da se to obavi na prilično klasičan način, udovica, pokrivena velom, tuga u očima, jedna suza, razmazana šminka. Ali, režiser Roeg je u jednom momentu odlučio drugačije.

Podigni veo i dok tako stojiš u čamcu, želim da se smješiš. Nepobjediva, kao kraljica Christina. Bože, Nic, jesi li lud, rekla je Julie. Mislim da je to fantastično. Fuck you, protiv sudbine. Ništa ne može biti iznad  ljubavi koju ste imali. Fantastično.

Jedan složeni mit oživio je 2012. godine Julie u “The Company You Keep”, kada su se ona i Robert Redford – koji je i režirao – kao stari suborci, članovi podzemne grupe Weathermen, morali sakriti. Nakon dugo vremena, kada Redfordu prijeti da će ga otkriti, ona se  ponovo pojavi na kraju.

Kao da se probudila iz nekog sna iz bajke.

(sdz)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)