Mostarski teatar mladih u Banja Luci u Domu omladine večeras u 20 sati igra u okviru repertoara Aplauz festa četvrtu reprizu predstave “Pusta zemlja”, rađene po čuvenoj istoimenoj poemi T. S. Eliota.
Pusta zemlja je duga poema, koja je široko priznata kao jedna od najpoznatijih poema 20. vijeka i najznačajnije djelo moderne poezije. Objavljena je 1922. godine. Poema se prvi put pojavljuje u Ujedinjenom Kraljevstvu u oktobarskom izdanju časopisa “The Criterion”, u SAD u novembarskom izdanju časopisa “The Dial,” a u decembru 1922. godine je objavljena kao knjiga. Poznata je po frazama poput „April je najsvirepiji mjesec“, „Pokazaću ti strah u pregršti praha“ i mantri na jeziku sanskrit „Shantih, shantih, shantih“.
Eliotova poema nam predstavlja legendu o Svetom gralu i Kralju Ribaru u kombinaciji sa prikazom savremenog britanskog društva. Eliot ukazuje na mnoge književne i kulturne aluzije iz Zapadnog kanona, budizma i hinduističkih Upanišada i zato mnogi kritičari i naučnici smatraju ovu poemu mračnom.
Ton poeme oscilira između satiričnog i proročanskog, a poemu karakterišu nagle i nenajavljene promjene naratora, prostora i vremena, kao i aluzije na mnogobrojne i međusobno često različite kulture i književnosti.
Poema se sastoji iz pet dijelova. Prvi dio poeme „Sahrana mrtvaca“ prikazuje različite motive razočarenja i očaja. Drugi dio „Partija šaha“ opisuje nekoliko likova, čije se naracije smijenjuju, a koji iz iskustva govore na te teme „Propovijed vatre“, treći dio poeme, predstavlja filozofsku meditaciju koja je povezana sa slikovitim prikazom smrti i poricanja samog sebe, nastalim pod uticajem Avgustina Hiponskog i istočnjačkih religija. “Smrt od vode“ je, četvrti i ujedno najkraći dio poeme, nakon kojeg ona kulminira u petom dijelu „Ono što reče grom“, koji dovodi do zaključka kroz sliku strašnog suda.
Kako je poemu pročitao eMTeeM i doveo je u vezu sa društvom u kome živimo, govori predstava.
U predstavi igraju: Sara Kljajić, Sarah Sarić, Irma Lipovac, Miran Bečević, Kemo Krpo, Haris Pašić, Adnan Bratić, Tarik Begović, Haris Habibija i Faris Smajkić, a režirao je Sead Đulić.
Ova predstava, stavljena u moderne okvire, je priča svakog pojedinca ponaosob o okolini koja ga pritiska i pretvara u marionetu. Možemo li se oduprijeti?
(NovaSloboda.ba)
