Ratni veterani na komemoraciji ubijenima na Uborku i Sutini: Odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde

Ratni veterani iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, bivši pripadnici Armije RBiH (ARBiH), Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Hrvatske vojske (HV), Vojske RS (VRS) i Vojske Jugoslavije (VJ) prisustvovali su danas komemoraciji ubijenim civilima na Uborku i Sutini kod Mostara.

Prije 29 godina, tokom povlačenja srpskih vojnih i paravojnih snaga iz Mostara 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti je odvedeno iz svojih domova te su ubijeni na dvije lokacije u okolini Mostara – Uborku i Sutini. Predstavnici Udruženja članova porodica ubijenih na Uborku i Sutini 1992. već godinama podsjećaju da za ovaj zločin niko nije odgovarao i da porodice ubijenih još čekaju na pravdu.

Zločin na Uborku i Sutini bio je sastavni dio haške optužnice protiv Vojislava Šešelja. Iako je sud utvrdio da su zločini počinjeni, te je kao odgovorne imenovao lokalne jedinice i “šešeljevce”, sam Šešelj je oslobođen odgovornosti. Porodice ubijenih ukazuju i na činjenicu da za ovaj zločin nije terećen Momčilo Perišić, koji je komandovao jedinicama JNA na tom području u ovom vremenskom periodu, kao i da izostaje procesuiranje drugih naredbodavaca i direktnih izvršilaca koje je u nadležnosti Tužilaštva BiH.

Adnin Hasić, predsjednik Udruženja porodica stradalih na Uborku i Sutini, kazao je u svom obraćanju na početku komemoracije kako je zločin na Uborku i Sutini prvi i najveći zločin nad civilnim stanovništvom Hercegovine, te da će porodice istrajati na tome da odgovorni naredbodavci i izvršioci ovog zločina budu izvedeni pred lice pravde.

„Po tom pitanju je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potpuno zakazalo. Od momenta kada su formirani Tužilaštvo BiH i Sud BiH oni se po ovom pitanju nisu pomakli sa mjesta i ja ću iskoristiti ovu priliku da ih još jednom pozovem da, bez obzira na probleme u pravosuđu, smognu snage jer imaju dovoljno materijala i dokaza da odgovorne izvedu pred lice pravde. Mi ih kao porodice žrtava pozivamo da zločince privedu licu pravde”, kazao je Hasić, ukazavši da je dio osumnjičenih u BiH, dio u Srbiji, kao i na to da je zbog protoka vremena dio već umro.

Porodice ubijenih i ove godine cvijeće su, osim na Uborku i Sutini, gdje su njihovi najmiliji ubijeni i odakle su ekshumirani, položili i u Zaliku, odakle je najveći broj civila i odveden.

„Sramota je da se 29 godina nakon ovog strašnog zločina još uvijek mora apelovati na institucije i tražiti da se odgovorni procesuiraju. Osjećaj poštovanja prema žrtvama i saosjećanja sa njihovim porodicama pomiješan je sa ljutnjom zbog neučinkovitosti pravosuđa. Ne smije se ostaviti u naslijeđe novim generacijama poruka da se za ubistvo 114 osoba može proći nekažnjeno. Došli smo danas sa mješovitom grupom ratnih veterana i mirovnih aktivista iz regije da se solidarišemo sa ovim ljudima, da odamo počast stradalim i podržimo njihovu borbu za pravdu”, kazao je ratni veteran Armije RBiH i član Centra za nenasilnu akciju Amer Delić.

Kako je zločin na Uborku i Sutini jedan od prvih i ujedno i najveći pojedinačni zločin na području Hercegovine, komemoraciji prisustvuju i predstavnici lokalne i kantonalne vlasti, boračkih udruženja, udruženja logoraša kao i vjerski predstavnici.

„Jako je bitno da mi kao organizacija u kojoj se nalaze bivši pripadnici svih vojski sa ovog područja na jedan dostojanstven način to obilježimo, damo podršku obiteljima žrtava u njihovim nastojanjima da pred lice pravde izvedu počinitelje zločina, a ujedno da ostalim građanima ukažemo na neprihvatljivost zločina koji se desio na ovim prostorima u proteklom ratu. Nažalost, jedna smo od rijetkih zemalja sa jako puno zločina na svim stranama, sve zločine treba isto gledati, sve isto procesuirati, ne pravit razlike između tih žrtava gledajući koje su nacionalnosti. Žrtva je žrtva, civil je civil, dijete je dijete, žena je žena”, kazao je Krešo Primorac, ratni veteran HVO-a iz Mostara.

Ratni veterani iz regije u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici kod Mostara, Skelanima kod Srebrenice, Briševu i Zecovima kod Prijedora, Korićanskim stijenama, Stupnom Dolu kod Vareša, Boderištu kod Brčkog, mostu na Savi u Brčkom, Bradini kod Konjica, Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.

„Značajno mi je što imam priliku posjećivati sva stratišta na kojima su mahom nevini ljudi stradali. Danas smo u Mostaru gdje se desio stravičan zločin. Sve može zastariti, ali zločin ne može nikad. Po mojoj savjesti, baš svi ljudi koji su to uradili trebalo bi da se procesuiraju. Najlakše bi bilo da se sami predaju, jer tako bi bilo lakše i njima i porodicama stradalih”, kazao je Perica Voćkić, ratni veteran VRS-a iz Šamca.

(NovaSloboda.ba)