Trebamo biti zahvalni što je uprkos pandemiji Tokio mogao biti domaćin Olimpijskih igara.
Sportisti imaju priliku slaviti sportske vrijednosti, te svojim učinkom, šarmom i poštenim, inspirativnim gestama pokrenuti čitav svijet.
Još nekoliko dana i Olimpijske igare u Tokiju ostaće iza nas. Ovih dana sportisti dijele najrazličitije aspekte svog takmičarskog sportskog života sa gledaocima širom svijeta. Oni se pred fanovima bore za mnogo više od slave, časti ili jedinstvenog trenutka uspjeha. Oni utjelovljuju DNK, koji se izdvaja iz cjelokupne društvene slike sadašnjosti. Nakon godinama dugih priprema i svakodnevne posvećenosti, sportisti se takmiče sa svojim kolegama iz čitavog svijeta, vođeni pravilima i olimpijskim vrijednostima. Vijekovima su olimpijski sportisti služili čvrsto uspostavljenom, ali društveno vrijednom imidžu heroja – onom na koji bi se mladi ljudi trebali ugledati, kako bi u svijet prenijeli osnovne vrijednosti sporta. Hoće li Olimpijske igre i ove godine ispuniti zahtjev za zdravom težnjom za rezultatom? Mogu li olimpijski događaji dati društvu vrijedne impulse?
Činjenica da se trenutne igre odvijaju bez gledalaca, vodi ka jednom eksperimentu: faktor „spektakla“, koji je oduvijek bio dio sporta, eliminisan je pandemijom korone, koja je još na snazi u čitavom svijetu.
Gledaoci uz borilišta nedostaju, kako sportistima tako i publici širom svijeta ispred malih ekrana. Nema ljudi čiji je entuzijazam oduvijek imao zapažen uticaj na sportske rezultate. Sada se sportska takmičenja moraju izvoditi samostalno. Čuvari grala Međunarodnog olimpijskog komiteta preuzeli su rizik održavanja Igara uprkos pandemiji. Olimpijski takmičarski sport sada stoji sam u svom fokusu, sveden na svoju suštinsku srž.
Sport bez gledalaca nema smisla, a čuje se, to nije ni poželjno. Stoga, sportska porodica ima priliku da pokaže svoju snagu i efikasnost iznutra. Sportisti imaju nevjerovatnu sposobnost da se vješto prilagode promjenjivim uslovima. Mogu pružiti dokaze koji imaju neoborivu moć, kako u smislu sportske politike, tako i po svom društvenom utjecaju. Nedostatak navijanja u mnogim područjima života dovodi do preciznijeg sagledavanja stvari. A upravo to doživljavamo na Olimpijskim igrama 2021. Gledanjem iza kulisa, čini se kao da je sam sport ostao u dubini. Šarene slike navijača zamijenjene su kulisama u pozadini. Interesovanje gledalaca prodire do svijesti sportista. To je dobro, jer sport može posredovati na više spremnosti, morala i discipline, u borbi za željeno mjesto na postolju.
Međunarodni olimpijski komitet snosi ogromnu odgovornost, trebao bi – ili bi želio – ponuditi sportskoj porodici platformu prilagođenu vremenu od svake četiri godine, kako bi sport mogao imati pozitivan učinak na društvo. Naravno, sport živi 365 dana u godini i uvijek je bio regionalni fenomen. Ipak, sportska zajednica se oslanja na mega događaj svake četiri godine i djelotvornost Olimpijskih igara.
Delegacije iz cijelog svijeta – uz nekoliko izuzetaka – uvijek su činile zajednicu sa fundamentalno sličnim vrijednostima. Jedan ili drugi sport svakako se ističe svojom savremenom prezentacijom i marketingom, ali na kraju svi uvjereni sportisti i njihovi nadređeni žele isto: zajedno prenijeti značajne vrijednosti u svijet u kome živimo.
Uvijek se iznova postavlja pitanje koji su oblici prezantacije sporta potrebni. Sa gledišta međunarodnih predstavnika sporta, kao i sportista, možete imati iskrena očekivanja od nadređene strukture i interakcije sportskih struktura u cjelini. Opisani ideal ne bi bio toliko udaljen od stvarnosti da nije tvrdoglavog egoizma i oportunizma različitih učesnika u sportskom sistemu, često vođenih finansijskim interesima.
Gledajući mentalne slomove nekih sportista u posljednjih nekoliko dana, nameće se pomisao da im je na neki način potrebna bolja zaštita. Stalna težnja ka ambicioznim ciljevima performansa, protiv trenutaka tako ugodnog mladog društvenog života, iscrpljuje sportiste.
Istinski sportski heroji današnjice razmišljaju logično i razmišljaju izvan okvira vlastitog uspjeha. Žele napraviti razliku kako bi se otvorio put za nove talente. Šampioni vole svoj način života, cijene ga, kao i odgovornost koju nose. Žele da nešto ostane iza njih. Vrlo malo njih smatra vrijednim nastojanja da se ekonomski uspjesi iskoriste danas; oni sport i njegove vrijednosti vide u društvenim okvirima. Blistavi i s punom snagom, pokušavaju biti svjetionici sporta. Ipak, često upravo ti sportisti moraju pričati i o mentalnim problemima.
Osim vlastite borbe u vremenima vrijednih života u takmičarskom sportskom sistemu, neki vide širu sliku i žive za daljnji razvoj cjelokupnog sistema i promociju sporta i njegovih vrijednosti na velikoj sceni. U ovom zaista herojskom poduhvatu potrebna im je podrška.
Međunarodna porodica sportista došla je u Tokio kako bi sa svijetom podijelila DNK sporta. Moramo biti zahvalni što je u glavnom gradu Japana bilo moguće održati Olimpijske igre, uprkos rizičnim uslovima aktuelne pandemije.
Sportisti imaju priliku pokrenuti svijet učinkom, šarmom i poštenim, inspirativnim gestama. Čak i bez gledalaca u gledalištu, igre trenutno dopiru do miliona ljudi širom svijeta.
Olimpijske igre 2021., takođe, imaju zaista sjajnu priliku prenijeti dodatnu društvenu vrijednost, potaknuti djecu i mlade da imaju entuzijazma u aktivnostima u slobodno vrijeme u klubovima, da podsjete ljude na osnovne vrijednosti, kao što su fair play i poštovanje i nakon prestanka pandemije Covida, za oživljavanje sportskog duha posvuda.
Tekst je objavljen je 2. avgusta 2021. godine u dnevnom listu Welt, autor teksta je atletičar njemačke reprezentacije Thomas Röhler.
Prevod: Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
