Iz starih putopisa: Kroz Bosnu i Hercegovinu, dr. Cristoforo Scotti, 1899. godine

Narodna nošnja Mostarki, krajem 19. vijeka.

“Podsuknja je potpuno bijela i doseže ispod koljena, a cijela je prekrivena dugom bijelom haljinom do stopala, nimalo različita od spavaćice: međutim, na ulici je podižu pričvršćujući je za pojas tako da možete vidjeti podsuknju. Rukavi su vrlo široki i dugi, a ruke u pokretima ostale bi gole da ih ne prekrivaju uski završetci rukava košulja. Zatim nose steznik u obliku prsluka, pun svih vrsta svijetlih i zlatnih vezova, i zlatnih i srebrnih dugmadi; oko struka imaju metalni remen, a koji nikako ne sputava torzo, spojen dvjema velikim pločama sprijeda, a ispod njega se spušta na tlo nekakva uska i duga pregača, protkana prugama raznih živahnih boja. Gotovo cijela prsa, oklopljena su ogrlicama od lažnih bisera, koralja, kovanica, amajlija: ali tamo gdje ulažu svu svoju ambiciju, svu njihovu eleganciju i gdje pokazuju svo svoje bogatstvo je u načinu ukrašavanja njihovih glava. Nose mali fes ako su djevojke i timbale fes (fes u obliku polulopte.) poput Srpkinja ako su u braku: i pokrivaju ove dvije vrste pokrivala za glavu skupljenu kosu, oko koje pričvršćuju brojne ogrlice od novčića i srebrnjaka koji padaju jedan na drugi, tako da u hodu proizvode vrlo jak zveket i nije im mrsko da puste nestašne i provokativne uvojke u španskom stilu da izađu ispod ovih „spomenika“. Potom sve to prikriju vrlo širokim velom od bijelog muslina, koji im pada iza leđa i koji koriste da se pokriju, ili iz koketerije ili iz skromnosti, kad shvate da se na njih gleda previše ustrajno”.

Fotografija: Priječka čaršija, Dr. Grzlo Czech, 1899. godine

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(Novasloboda.ba)