U vremenima klimatskih promjena, pošumljavanje je postalo važnije nego ikada do sada. Kina već godinama zasađuje svoj zaštitni “Veliki zeleni zid”. Međutim, akcija nije počela kampanjski od juče do danas. Ona se u Kini provodi već punih 40 godina, a tada je planirana da se izvodi do polovine ovog vijeka. Jedan mali osvrt na istoriju.
Kina je velika država sa puno ljudi, a i prilično velikim površinamaim pustinja, kao što su Gobi i Takla Makan. Mao Ce Tung je daleke 1958. godine osmislio „Veliki skok naprijed“, koji je Kini trebao omogućiti naglu industrijalizaciju i posebno prestanak uvoza mašina sa zapada. Mnogo seljaka je toga vremena natjerano da u improvizovanim topionicama proizvode čelik. Ogromne površine šuma su posječene za te svrhe, da bi se ustanovilo kako temperatura sagorijevanja drveta nije dovoljna za proizvodnju kvalitetnog čelika. Nakon tri godine se odustalo od „skoka“, ali je šteta već bila napravljena. Dvadeset godina kasnije, nakon što su shvatili da se pustinje brzo šire, smišljen je novi plan „Veliki kineski zeleni zid“. Plan je bio da se do 2050. godine pošumi 4.500 km dugo i oko 1.500 km široko pustinjsko područje. Dakle, tada se radilo se o sedamdesetogodišnjem planu pošumljavanja.
Problem s pustinjom je što pješčane dine stalno mijenjaju oblik. Kinezi su zato od početka akcije počeli fiksirati pijesak slamnatim pregradama dimenzija metar puta metar. Ovako učvršćena podloga koristila se za sađenje biljaka. Navodnjavanje se vršilo sistemom kap po kap.
Uz to, Kinezi su uz pomoć genetskog inženjeringa, došli do rezultata da su topole i tamaris za izgradnju ovog živi zida izuzetno nepretenciozni, potpuno prilagođeni lokalnoj klimi, a uz to i vrlo brzo rastu. Na početku akcije, šumom je bilo pokriveno samo 12 posto kineskog teritorija, a danas je to već duplo više.
Kako stvari sada izgledaju, Kina uspijeva da se izbori sa svojim pustinjama. Grandiozni zeleni zid koji krase sadnice drveća radi svoj posao. Zelenilo je sada u pustinjama redovnija pojava, a pješčane oluje su proređene. U jednom od najvećih ekoloških poduhvata na planeti, do 2050. biće posađeno više od sto milijardi stabala. Zeleni pojas uz Put svile, mrežu karavanskih puteva, kineska vlada gradi u partnerstvu sa Ujedinjenim nacijama. Ali, u posljednje vrijeme, naučnici su počeli da se protive „neprirodnom” gomilanju drveća kao jednom dugoročnom rešenju.
I kako kažu, svaki Kinez treba učestvovati u pošumljavanju. Na taj način, nastaje nešto zajedničko kod sadnje Velikog zelenog zida, kao na slici u prilogu, u provinciji Shaanxi.
Afrički zeleni zid
Ugledajući se na Kineski zid, 11 afričkih zemalja riješile su da zaustave širenje pustinja koje su izvor siromaštva i životnih problema stanovništva. Još 2002. godine osmislili su veliki zeleni zid, tj. stvaranje zelenog pojasa širokog 15 kilometara koji će odvajati zelenilo središnje Afrike od pješčane Sahare.
Zid dug 7.775 kilometara prostire se duž 11 zemalja. Priroda je u pošumljenim dijelovima počela da se budi.
A afričke zemlje bilježe pad broja oboljelih, jer se ljudi bolje hrane i imaju svoje povrće i voće. Hrana, osim zdravlja, donosi im i ekonomski napredak.
(faz)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
