Iz starih albuma: Kiridžije kod južnog logora, 1900.ih godina

Kiridžija, kirajdžija, kirijaš je riječ koja označava osobu koja izvršava neki posao za kiriju, pa tako imamo: kirajdžija, koji je podstanar; koji plaća kiriju za zakup stana ili prostora. Pored toga, imamo i značenje kirijaš, kiridžij, koja označava osobu koja za novac prevozi robu zaprežnim kolima, ili konjima. Bili su preteče današnjih šofera i autoprevoznika. Ti su ljudi u davna vremena, za svoju zaradu, prenosili robu iz jednog mjesta u drugo na svojim konjima i magarcima. I po ćelopeku, kiši, buri, ledu i snijegu. Težak i opasan posao ih je natjerao da budu tvrđi i od životinja koje nose teret.

Bili su na udaru i vuku i hajduku i samovolji lokalnih feudalaca. Radi toga su bili i dobro naoružani i vješti sa konjima i magarcima, a još im je trebalo pameti da se bave trgovačkim poslom.

Dolaskom AU monarhije hajdučija se polako smanjivala, ali se pojavio novi neprijatelj sa kojim se nisu mogli izboriti – željeznica. Prugom je roba išla i brže i lakše i sigurnije, pa se njihov obim posla smanjivao a nekadašnja duga putovanja su se svela na lokalne razmjene.

Pojavom auta i kamiona i taj lokalni posao je opadao, pa su oko 1950.ih godina zadnje kiridžije nestale u Mostaru, ostalo ih je još neko vrijeme po okolnim selima ali je i njih stiglo i prestiglo moderno doba.

O kiridžijama je pisao i Šantić, koji je, baveći se porodičnim poslom sigurno se često susretao sa njima…

„Gora strijemi. Strmenih ždrijela
Miriše smola čamova i smreke.
Gori, visoko, u račvama jela,
Izgara mjesec. Ni glasa ni jeke.
Pusto. Tek doli, gdje Drina krivuda,
Pod hrastom sjede kiridžije neke.
U Sarajevo put ih vodi tuda.
Pred njima vatra kô zora se žari,
Pa crven trepti po družini svuda…“

Iz pjesme “Kiridžije”- Aleksa Šantić, 1912. godine

u prilogu: Kirajdžije u pokretu, kod Južnog logora u Mostaru oko 1900. godine

Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić

(NovaSloboda.ba)