Oko 60,4 miliona Nijemaca danas ima mogućnost da na saveznim izborima odluči o budućem sastavu parlamenta i posredno i o budućem kancelaru, koji će naslijediti Angelu Merkel.
Savezna izborna komisija odobrila je kandidaturu ukupno 54 partije, ali će na izbore izaći njih 47, javlja Al Jazeera Balkans.
Takmiči se 6.211 kandidata, među kojima 2.024 žene.
Očekuje se da će glavnu borbu voditi konzervativni demokršćani (CDU i CSU) i socijaldemokrate (SPD), koji trenutno zajedno čine veliku crno-crvenu koaliciju, kao i opozicioni Zeleni.
Te tri stranke su i jedine koje su, nadajući se pobjedi, zvanično istakle svoje kandidate za kancelara.
Sestrinske partije CDU i bavarski CSU istakli su za kandidata za kancelara premijera najmnogoljudnije pokrajine Sjeverne Rajne Vestfalije Armina Lascheta, socijaldemokrate su se odlučile za dosadašnjeg vicekancelara i ministra finansija Olafa Scholza, a kandidatkinja Zelenih je kopredsjednica stranke Annalena Baerbock, piše Beta.
Ankete koje su rađene tokom predizborne kampanje daju prednost SPD-u.
Tako socijaldemokrate, prema najnovijem istraživanju instituta za ispitivanje javnog mnjenja Kantar, imaju podršku 25 posto birača, demohrišćani su na 21, a Zeleni na 16.
Alternativa za Njemačku (AfD) je prema toj anketi, objavljenoj 23. septembra, na 11 posto.
Proteklih sedmica, SPD je u brojnim ispitivanjima javnog mnjenja bio jasno ispred demohrišćana, koji su u više navrata bilježili istorijski nisku podršku ispitanih građana.
Još gore od demohrišćana, u anketama je prolazio njihov kandidat Armin Laschet, koji je zaostajao nekoliko procenata i za kandidatkinjom Zelenih.
S druge strane, socijaldemokrate su svoj višegodišnji ne baš visok rejting uspjele popraviti uglavnom zahvaljujući Scholzu.
Neizvjesnosti izbora doprinosi i to što je u dosadašnjim anketama veliki broj građana, znatno više nego uoči izbora 2017. godine, rekao da su neodlučni ili da neće glasati.
Međutim, ni birači koji znaju za koga će glasati ne znaju sa sigurnošću šta će biti sa njihovi glasom, jer će za formiranje parlamentarne većine biti potrebno stvaranje postizbornih i partijskih saveza, a tu su, pored nekoliko vjerovatnih koalicionih scenarija, moguća i iznenađenja.
Broj mogućih koalicija je velik. Za pristalice Scholza ili Lascheta stvar je jasna – svaki glas za socijaldemokrate ili demohrišćane dovodi njihovog kandidata korak bliže funkciji kancelara.
(Fena)
