Drevna arhitektonska čuda su se ponovo pojavila, zahvaljujući digitalnoj obradi.
Da su u davna vremena postojali turisti, morali bi otkriti neke divne znamenitosti: kao naprimjer sedam svjetskih čuda. Od aleksandrijskog svjetionika do visećih babilonskih vrtova, građevinske strukture starih Grka i Egipćana, koje su bile kako ljudska, tako i tehnička remek djela.
Šteta što je danas od nekadašnjih sedam svjetskih čuda ostalo samo jedno – piramide u Gizi.
Ali, uz pomoć Budget Direct i NeoMam Studiosa možemo pogledati kako bi sedam svjetskih čuda izgledalo danas.
Artemidin hram u Efesu, Turska
Artemidin hram u Efesu rimski učenjak Plinije Stariji nazvao je i “najljepšim spomenikom grčkog sjaja”. Spomenik je podignut u 6. vijeku prije nove ere. Izgrađen u čast olimpijske boginje lova na zapadnoj obali današnje Turske, tadašnjeg grčkog Efeza. Prema Pliniju, hram je bio dugačak 129 metara i širok 68 metara – gotovo dvostruko veći od Partenona u Atini.
Artemidin hram napadan je nekoliko puta. Kaže se da je hram prvi put opustošten 356. godine prije nove ere. Tada je, prema tradiciji, strašni Herostrat zapalio drvene stubove hrama kako bi stekao besmrtnu slavu. Nakon rekonstrukcije, hram je ponovo uništen 262. godine nove ere u ratnom pohodu Gota. Danas su ostali samo temelji i jedan stub nekadašnjeg svjetskog čuda.
Svjetionik u Aleksandriji, Egipat
Aleksandrijski svjetionik, poznat i kao Aleksandrijski Pharos, bio je navodno najveći svjetionik ikada izgrađen. Nalazio se na malom ostrvu Pharos ispred dvije aleksandrijske luke i bio je visok više od 110 metara. Građevinsko čudo navodno je izgrađeno između 300. i 280. godine prije nove ere. Chr.
Nakon piramida u Gizi, svjetionik je vjerovatno bio druga najviša građevina u antičkom dobu.. Stajao je oko 1.600 godina, ali tri potresa između 956. i 1333. godine nove ere ozbiljno su oštetila ovo građevinsko čudo. Ruševine su 1477. godine pretvorene u tvrđavu, citadelu Qaitbay. Arheolozi su 1994. godine otkrili ostatke svjetionika na morskom dnu istočne luke.
Mauzolej u Halikarnasu, Turska
Veličanstvena grobnica kralja Maussolosa od Carije izgrađena je između 353. i 350. godine prije nove ere, u starogrčkom gradu Halikarnasu, današnjem Bodrumu u Turskoj. Grobnica, koju je zamislio sam Maussolos, bila je toliko impresivna da je od nje nastala današnju riječ mauzolej. Prema rimskom naučniku Pliniju Starijem, veličanstvena grobnica izgrađena je od bijelog i zlatnog mramora iz Atine i crvenog mramora iz Turske. Rečeno je da je 36 jonskih stupova podupiralo krov u obliku piramide sa 24 stepenice, na kome je Maussolos ovjekovječen kao antički heroj Herkules u mramornoj kvadrigi. Međutim, ovo svjetsko čudo uništilo je nekoliko potresa između 11. i 15. vijeka. Kaže se da je kamenje od ruševine odnošeno i korišteno za izgradnju drugih zgrada.
Zeusov kip u Olimpiji, Grčka
Starogrčki vajar Fidija stvorio je oko 436. godine prije nove ere kip visok dvanaest metara od zlata i slonovače, koji je bio postavljen u Zeusovom hramu u Olimpiji. Kip, koji prikazuje istoimeno grčko bođanstvo na prijestolju od kedrovog drveta, imao je veliki uticaj na rimsku i grčku umjetnost. Bio je prikazan, između ostalog, na keramici i kovanicama.
Zeusovo prijestolje bilo je ukrašeno zlatom, slonovačom, ebanovinom i dragim kamenjem. U lijevoj ruci, bog je držao žezlo s orlom, u desnoj kip grčke božice pobjede Nike. Oko hiljadu godina kip je fascinirao antički svijet i postao prizor u koji su hodočastili svi učesnici Olimpijskih igara. Niko ne zna tačno kako je kip Zeusa završio. Zeusov hram je uništen 426. godine. Kip je možda nestao u to vrijeme, ili oko 50 godina kasnije u požaru, kada se, prema legendi, kip nalazio u Konstantinopolju, današnjem Istanbulu.
Viseći vrtovi Babilona, Irak
Nijedno drugo od svih sedam svjetskih čuda nije ostalo toliko legendarno kao Babilonski viseći vrtovi za koje se kaže da su se nalazili južno od današnjeg Bagdada u Iraku. Priča se da je babilonski kralj Nabukodonosor izgradio raskošne vrtove između 605. i 561. pne, za njegovu suprugu Amytis, koja je navodno nedostajao krajolik njene domovine u Perziji. Međutim, budući da vrtovi nisu spomenuti ni u jednom zapisu iz tog perioda, neki istraživači sugerišu da je to mogao biti samo mit.
U kasnijim tekstovima, autori opisuju Viseće vrtove kao izgrađene od kamena, koji je rijetkost u čitavoj toj regiji, i kao stepenastu strukturu. Priča se da su egzotične biljke i drveće visile preko zidova vrtova. Da bi biljke u pustinji ostale žive, morao je postojati čitav sistem za navodnjavanje sa bunarima, ili izvorom iz obližnjeg Eufrata.
Kolos sa Rodosa, Grčka
Ova moćna statua nije uzalud nazvana Kolos sa Rodosa. Izgradnja bronzane skulpture visoke 32 metra, na kojoj je prikazan grčki bog sunca Helios, trajala je dvanaest godina, od 294. do 282. pne. Podignuta je u luci na Rodosu nakon uspješne opsade Rodosa od strane Kipra od 305 do 304. pne. Međutim, samo oko 60 godina nakon što je izgrađen između 225. i 226. godine pne, kolos se srušio od posljedica snažnog potresa. Ruševine bronzanog kipa mogle su se vidjeti u luci na Rodosu još oko 800 godina. Kada su arapske trupe osvojile ostrvo u 7. vijeku, topile su skulpturu. Rečeno je da je metalni otpad uklonjen sa više od 900 deva.
Piramide u Gizi, Egipat
Najstarije i jedino čudo svijeta koje i danas uveliko stoji su piramide u Gizi, od kojih je Keopsova Velika piramida najstarija i najveća. Napravljena je oko 2570. godine prije nove ere je na zapadnom rubu doline Nila i služila je kao grobnica egipatskog faraona Keopsa iz četvrte dinastije. Izgradnja je vjerovatno vršena sa oko 20.000 radnika i trajala punih 20 godina.
Keopsova piramida sastoji se od oko 2,3 miliona krečnjačkih blokova, od kojih je svaki težak 2,5 do 15 tona. Impresivna struktura je teška ukupno 5,7 miliona tona. Međutim, milenijumima je piramida bila izložena velikoj eroziji, tako da je danas visoka samo 138 metara umjesto prvobitnih 147 metara. Rekonstrukcija pokazuje da je vanjsko kamenje bilo bijelo i sjajno. Od tog izgleda, danas je ostalo još samo nekoliko kamenja. Jedan primjerak je izložen u Škotskom nacionalnom muzeju u Edinburghu.
(msn)
Prevod: Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
