Knjiga Michaele Karl je biografija o turbulentnom životu Isadore Duncan
Već sam naslov kaže sve! Moglo bi se to ovih dana odmah napisati ispod godišnjih osvrta i podvući masnim slovima: “Idemo da plešemo i pijemo šampanjac – uprkos svemu!”, što rečeno od one, koja je upravo tako i radila, uprkos dosta “svega toga” – i to prije oko 100 godina: Isadora Duncan (1877–1927), bila je prvi ženski Superstar prošloga vijeka.
Iznenađujuće, postoji jedna kratka filmska sekvenca plesačice, što daje punu predstavu o njenom učinku – posebno, obzirom na muškarce pred kojima se vrti u širokim haljinama: Oni očarano gledaju u nju kao da lebde, a zatim staju na tlo, smiješe se, istežu vratove.
“Auguste Rodin je mislio da je ona najvažnija žena koju je ikada upoznao”, piše Michaela Karl na prvim stranicama ove burne biografije, dok se Amerika svađala da li je Isadora Duncan bila “boljševička drolja”, ili je morala biti viđena kako pleše, da biste mogli sretno umrijeti”.
Kao djevojčica, Duncan je pobjegla od siromaštva i turobnosti, kada je sama i gola zaplesala na plaži. Kao mlada žena, bila je pionir modernog plesa. Kao i u njenim prethodnim biografijama manje ili više tragičnih legendi, autorka Mihaela Karl uvijek ide korak unazad, jedan korak dublje u istorijsku pozadinu, nego što bi se to očekivalo. Ali, njena priča se nikada ne gubi u detaljima.
Ona ih tako vješto povezuje sa izvještajima i citatima ove rane buntovnice, sa svim njenim ludostima, padovima, njenim stalnim ustajanjem i uprkos svemu plesom, da bi se konačno, bez daha, isteturala iz ove knjige, iznenada i prerano, kako je Duncan otišla i iz života.
(stern)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
