Zapravo, sve je počelo sa velikim panoramskim točkom. Ali (Alfons) Mitgutsch je stajao gore i gledao dole u svijet koji vrije. Sve to je imalo svog reda, ali opet i nije.
baš tako je to crtao Ali, rođen u Schwabingu 1935. godine, a tokom Drugog svjetskog rata evakuisan u Allgäu u Njemačkoj. Ne kao idealan, ali barem kao izlječivi svijet.
Njegove knjige bez riječi, prepune su priča. Priča koje sami sebi pričate. O lavežu pasa i grđenju baka. I po mogućnosti od dječaka, koji piški negdje u okolini.
Mitgutsch slika ovakve priče od 1968. godine. Prodato je sedam miliona primjeraka knjiga.
Čovjek koji je oblikovao generacije djece, sada je umro u rodnom Schwabingu.
Ovde jedan homage.
Jednom prilikom je njegova majka svom Alfonsu, kada se vratio iz igre, rekla da izgleda kao Ali Baba, kako ga može zamisliti u jednoj od njegovih knjiga. I od tada je ostao Ali.
Putovao je svijetom, provodio dva do tri mjeseca godišnje negdje u bijelom svijetu. Njegova prva knjiga za djecu nastala je u Meksiku. Zvala se “Pepes Hut”, “Pepeov šešir”. Zatim se 1968. godine pojavljuje knjiga “Oko moga grada”.
Jedan dečji terapeut, koga je Mitgutsch dobro znao, poželio je ono što ne postoji, knjigu za najmlađe, bez riječi, koja pršti od priča koje dijete samo priča.
Mitgutsch uzima Breughelove zimske i seoske scene i dovodi ih u sadašnjost. Doduše, bilo je i onih koji su se požalili da na njegovim crtežima ima više dječaka nego djevojčica, koji se vrzmaju okolo.
Psiholozi ga upozoravaju (što je posebno smiješno u vremenima mikrosekundnih rezova u dječjim filmovima) da ne preopterećujete dječju maštu slikama koje se prekidaju.
Mitgutsch nastavlja slikati, sve je više djevojčica, objašnjava brodove i marine, sezone za
poljoprivredu i kruzere. Prodato je sedam miliona knjiga. Ogromnog formata, ali i džepnih knjiga, kao i slagalica od 150 dijelova. Ne postoji gradska biblioteka, barem na zapadu, koja nema njegove knjige u svom fondu.
Mitgutsch ohrabruje djecu da pričaju vlastite priče i da dopuste da im vlastite filmske slike nastaju u glavama. Priče koje trebaju vremena. Priče koje govore o vremenima kada su djeca bila napolju bez straha, a dječaci bili uočljiviji od djevojčica. Priče u kojima je prikazivana idila koja je bivale stalno i ponovo razbijana.
Ali Mitgutsch je uvijek volio crtati idealan svijet, a nije ga zanimalo, da li on kao takav uopšte i postoji. Barem onaj zdravi.
Ali Mitgutsch je vjerovao da još uvijek sve može biti u redu. A to nije jedini razlog zašto će nam nedostajati.
Na kraju krajeva, njegove slike će ostati. I utjeha.
Ako nam ih Bog knjige na vrijeme ugura u ruke.
(welt)
Prevod: Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
