U časopisu The Pittsburg Press, od 1. decembra 1912. godine, objavljen je tekst o jednom interesantnom tipu, ili kako bi se to u Mostaru reklo, o svojevrsnom “oriđinalu”, po imenuJacques Labaudy, čovjeku koji je prvo želio biti kralj Sahare, a onda, nakon toga i Hercegovine.
Jedan od likova o kojima se pisalo u svjetskoj štampi početkom 1900.ih je Francuz po imenu Jacques Lebaudy, samoproglašeni Car Sahare. Rođen je u izuzetno bogatoj porodici 1868. godine, njegov otac je bio industrijalac koji se bavio proizvodnjom i preradom šećera. Nakon smrti oca 1892. godine, nasljeđuje imovinu u vrijednosti od 28 milion franaka, što bi danas iznosilo nešto više od 500 miliona KM.
Izgleda da ekscentričnom nasljedniku to nije bilo dosta, pa 1903 godine sa svojim brodom i 400 plaćenika odlazi na obale Maroka, gdje proglašava Saharsko Carstvo. Sa obzirom da su tadašnje kolonijalne sile, Francuska i Španija, imale svoje interese u tom dijelu svijeta, Francuska ga na silu izvlači iz Maroka. Nakon toga, seli u London i odsjeda u Savoy Hotelu, gdje njegovo ekscentrično ponašanje puni stranice tadašnje štampe.
Nepunih godinu dana kasnije, eto njega u naše krajeve…
Pod lažnim imenom i titulom, “Princ Abdullah”, ulazi u BiH kod Šamca, pa uz boravke u Bjeljini, Zvorniku i Sarajevu, uzima zaseban voz za Mostar, koji plaća 1.000 franaka-što bi danas iznosilo oko 20.000 KM. U Mostar je došao 21. septembra i odsjeo je u hotel Neretvi, gdje ostaje pet dana. Iako je nosio fes i predstavljao se kao musliman, ljudima je bilo jasno da nije musliman. jer se slabo razumio u islamske običaje i propise. Izgleda da “Princ Abdullah” nije došao neobavješten u Mostar, znao je “ko kosi a ko vodu nosi”, jer šalje pisma Vojislavu Šoli, Peri Šantiću i Mujagi Komadini u kojima pita da li bi željeli da mu prodaju zemlju, pa makar bila gola i krševita. U isto vrijeme, posjećuje poznatog mostarskog advokata Dominika Mazzija i traži od njega savjet kako bi mogao upravljati vlasništvom po svojoj volji kao apsolutni gospodar zemlje. Naravno, dr. Mazzi ga je obavjestio da tako nešto nije moguće. Mujaga Komadina, pametan i bistar čovjek od posla, iz znatiželje posjećuje tajnovitog i bogatog stranca. Na sastanku, “Princ” ponovo izloži svoju ponudu i izrazi želju da u Hercegovini osnuje nezavisnu državu. Ipak, izgleda da Mujaga nije bio impresioniran sa “Princom”. Nakon sastanka, pitali su Mujagu šta misli o njemu, a Mujaga im dade kratak i jasan odgovor-Budala! Nakon što se uvjerio da od njegovih želja nema ništa i razočaran nedostatkom razumjevanja vodećih ljudi Mostara, “Princ Abdullah” napušta Mostar. Tek nakon nekog vremena, došla je iz Drača u Albaniji, informacija o pravom identitetu “Princa Abdullaha”. Tamo su utvrdili uz pomoć austrijskog i grčkog konzula i uz potvrdu iz Londona da je “Princ” ekscentrični nasljednik i milioner Jacques Lebaudy.
Nažalost, priča o nesuđenom kralju nema sretan kraj. On se 1908. godine seli u Ameriku sa ženom i djetetom, a njegovo mentalno stanje se pogoršava. Uz boravke u psihijatrijskim bolnicama i bjekstvima iz njih, nekoliko puta fizički napada svoju ženu i dijete. Prilikom jednog takvog napada, njegova žena ga u samoodbrani ubija 1919. godine.
O ovom čudnom posjetiocu Mostaru pisali smo u knjizi “U sjeni zaborava” izdanje IC štamparija Mostar, 2017. godine, autori: Ismail Braco Čampara, Smail Špago, Tibor Vrančić, u tekstu pod naslovom “Abdul mahniti”. Iako se sam predstavljao kao princ Abdulah, Mostarci su ga vrlo brzo prokužili i nadili mu ovo ime pod mostarski.
Abdul mahniti
Kad smo već kod ĉudnih posjetilaca našega grada – evo još jednog. U septembru 1904. godine
kroz Mostar je prošao nadasve smiješan putnik. Na glavi je nosio crveni fes s plavom
kićankom, sa sobom je vodio sluge i dvije deve, a pažnju Mostaraca je privukao trošeći
velike svote novca. Rekao je da se zove princ od Gobija Mehmed Lebodi kralj Sahare. Nakon
kraćeg boravka u našem gradu napustio ga je u nepoznatom pravcu.
Tek kasnije su novine objavile da se našao u Draĉu u Albaniji, gdje je uhapšen zbog
nedostatka ličnih dokumenata. Optužili su ga da je poznati falsifikator novca imenom
Jener. Međutim, iz nepoznatih razloga je dobio zaštitu engleske vlade i grčkog konzula, pa je
preko Krfa stigao u Trst. Tu je javno počeo optuživati Francusku zbog neisplate ogromnog
duga prema njemu, sebe je nazivao carem Jacquesom I. (Žak prvi). Ali, Trst nije imao toliko
razumijevanja prema ovom čudaku, pa su ga zatvorili u ludnicu. Nakon izvjesnog vremena,
uspijeva pobjeći iz ludnice, ostavljajući carsku odjeću, prtljagu i deve.
Mostarci više nikad nisu ĉuli za njega i jedino što ostade iza njega je ova kratka vijest o
posjeti gradu i nadimak koga su mu Mostarci odmah nakon dolaska prišili – Abdul mahniti.
Prilozi: Izvod i karikature iz stare štampe, fotografija Jacques Labudy
Priredili Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)