U povodu obilježavanja niza značajnih godišnjica iz novije istorije Mostara Dana Evrope, Dana pobjede nad fašizmom, godišnjice početka napada HVO-a na Mostar, Dana logoraša, Dana Zlatnih ljiljana i godišnjice zajedničke dženaze svirepo likvidiranih pripadnika Armije R BiH zarobljenih u Komandi IV Korpusa Armije R BiH, danas su mostarski imami na šehitlucima kod Vučjakovića džamije poklonili hatma dovu pred duše svih šehida iz posljednjeg odbrambeno-oslobodilačkog rata.
Brojne su delegacije iz javnog i društveno-političkog života Grada Mostara u znak sjećanja na šehide i poginule borce Armije Republike Bosne i Hercegovine položile cvijeće, proučile fatihu i odale dužno poštovanje.
Prigodnim obraćanjem uspomene na to sudbonosno vrijeme evocirao je ratni komandant 41 slavne mostarske brigade Semir Drljević Lovac.
„Današnji dan je simboličan na svjetskom nivou. Simbolično je i to da su HVO i HV-e i odabrali taj dan da riješe problem nehrvata u Mostaru. Žestoko su se prevarili, potcijenili su i organizaciju i odlučnost Armije R BiH, kao i bošnjačkog naroda na ovim prostorima, jer su ovdje bili skoncentrisani svi s prostora Hercegovine“ u izjavi za medije kazao je Drljević.
On je opovrgnuo tvrdnje kako se tog 9. maja 1993. godine desio spontani otpor otvorenoj agresiji na Mostar.
„Ništa nije bilo slučajno. Mi smo bili vojska u pravom smislu te riječi. Funkcionisali smo u ekstremnim uslovima do momenta da niko gladan nije bio. Vojni sistem podrazumijeva da vojska mora imati i kuhara, i vezistu i krojača i nosača i intelektualce. Treba spomenuti i civilnu zaštitu, koja je ovde imala ogromnu ulogu. Kad bih mogao, ja bih im dao status borca zbog velikih stvari koje su radili. Postojala je hijerarhija i red“, kategoričan je Drljević.
Uloga jedinca Armije R BiH i MUP-a R BiH na području Mostara u kontekstu očuvanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, prema njegovom mišljenju, nije dovoljno valozirana u novijoj bosanskohercegovačkoj h’istoriografiji.
„Često nas političko Sarajevo u procesu otopljavanja odnosa sa hrvatskim političkim predstavnicima stavi na distancu, jer navodno nije dobro da se priča o Armiji R BiH u Mostaru i u Hercegovini“, kaže Drljević, napomenuvši da se, ipak, o tome govori i da se u posljednje vrijeme pojavljuju mladi istraživači koji na akademskom nivou sagledavaju taj period istorije.
Na pitanje kako se osjeća zbog činjenice da je upravo on imao čast nositi ratnu zastavu na vojnoj paradi u Parizu 9. maja 1995. godine kada je Armija R BiH i zvanično primljena u porodicu antifašističkih vojnih snaga u Evropi, Drljevć kaže da mu to predstavlja svojevrsni teret.
„Uvijek tu stoji i odgovornost. Nekad mi se čini da bih volio da je to uradio neko drugi. A s druge strane mi je drago, jer sam ja lično morao proći sve provjere i ja i moja jedinca kojom sam komandovao jer, inače, ne bi dopustili da prisustvujem toj paradi“, istakao je Drljević.
Ipak, dodaje, značaj tog događaje je veliki, jer nam je svijet priznao to što jesmo, da smo antifašisti i da je jedino Armija R BiH imala svog predstavnika na toj paradi.
I stoga se poruka sa današnjeg obilježavanja značajnih datuma iz novije istorije Mostara, smatra Drljević, ogleda u činjenici da je Armija R BiH bila državotvorna vojna sila, da je njena ideja bila borba za pravnu državu ravnopravnih građana i naroda.
„U toj i takvoj Armiji je bilo moje braće i Bošnjaka i Hrvata i Srba, koji su podnijeli teret jednako kao i svi mi. To se ne može odvajati“, poručio je Drljević.
(NovaSloboda.ba)
