Eliminacija Veleža iz dalje takmičenja u Konferencijskoj ligi samo je iznenađenje za one koji vide, a prave se da ne ništa ne vide.
Limitirana ekipa, sa iskompleksiranim “filozofom” na klupi, opomena je za one koji vode klub da se nešto pod hitno mora mijenjati.
Već sada se vidi da je dovođenje Osima mlađeg katastrofalan promašaj i treba da se u ogledalo pogledaju oni koji su ga doveli. Očito je da su to uradile neznalice i koje su, možda, u tome vidjeli neki lični interes. Umjesto da, poslije odlaska Dudića, šansu daju Đenanu Zaimoviću, oni dovode čovjeka koji trabunja o vjetru, travi, hajvanu, vrućinama. Koji je u klub doveo “pojačanja” od 30 i 35 godina, ponajviše bivše igrače Željezničara. Malo mu je to bilo, pa je i sve bivše svoje saradnike iz Željezničara preveo u stručni štab Veleža. Od domaćih, zadržao je samo Avdu Kalajdžića. Umjesto vrhunskog kondicionog trenera Jasmina Trnovca, doveo je, opet, svog ahbaba iz Želje, a o spremnosti igrača, bolje rečeno nihovom hodanju po terenu, svjedoče utakmice koje su iza nas.
I, desilo se nešto što se nikad u stogodišnjoj istoriji postojanja Veleža nije desilo – u prvom timu nema nijednog domaćeg igrača! Sve sama legija stranaca. Velež, koji je, prije rata, imao jednu od najboljih omladinskih škola u Jugoslaviji, pa i u Evropi, i koja je iznjedrila sijaset fudbalskih veličina, spao je na to da njegov dres ne zaslužuje niko od mladića iz ove vale, ali zato mjesto u timu imaju oni koji ni po kakvim kvalitetima to ne zaslužuju. Ali, zato mladići ponikli u Veležu, danas brane boje drugih domaćih i inostranih klubova. Sramotno je da se iz Omladinske škole, koja nosi ime najvećeg fudbalera svih vremena Mostara, pa i BiH, Muhameda-Hamića Mujića, i na čijem je čelu nekad odlični Veležov vezista Anel Karabeg, ne regrutuju neki novi Bajević, Marić, Kulje, Kodro, Tuce, Čorba, Baka, Dada… Talenata je ovde vazda bilo i biće, ali dok je pojedinaca koji o tome odlučuju, Velež će i dalje ostati samo usputna stanica kvazi fudbalerima i hibridnim trenerima.
(NovaSloboda.ba)
