U časopisu “Bautechniker”, Građevinski tehničar, koji je važio kao Centralni organ austrijskog građevinarstva, u broju 17. od 25. aprila 1919. godine, objavljen je tekst o gradnji Dezinfekcionog postrojenja kod Mostara. Autor je bio arhitekta Theophil Nieman, građevinski službenik na terenu.
“Postrojenje za dezinfekciju (pražnjenje) kod Mostara
Postrojenje je projektovano u svrhe dezinfekcije, kako bi se povratnici s fronta očistili i oslobodili od ušiju. Iznenadno raspuštanje austrougarskih armija je ubrzalo ovu gradnju.
Gradnja je bila predviđena kao okvirna konstrukcija omalterisana s obje strane, s betonskim podom, i prostorima za nečiste i drvenim podom za dezinficirane. Predviđeno je da se objekt prekrije kartonom i Eternitom. Ulaz se nalazio sa stražnje strane objekta, a izlaz s prednje strane, a bio je predviđen i zaseban ulaz za doktora.
Objekt je sadržavao jedan mašinski trakt sa skladištem uglja i magazinom za dezinfekcijski kreč.
Prostor za dezinfekciju je projektovan za tri parna uređaja za dezinfekciju, u slučaju potrebe, Prostor za presvlačenje zauzimao je oko trećinu toga prostora, jer je dezinfekcija odjeće trajala duže, pa bi neodjeveni morali čekati u prostoru sa presvlačenje.
Prostor sa tuševe je bio izgrađen s po 10 tuševa, kako bi se postrojenje i kod manjeg broja prisutnih moglo koristiti. Osim toga bila je predviđena i kanalizacija. Maksimalni broj dezinficiranih po projektu iznosio je 1000 dnevno”.
U tekstu nije naznačeno gdje bi se tačno trebalo nalaziti ovo postrojenje, a pretpostavka je da je to trebalo biti u blizini nekog vojnog objekta.
Priredili: Armin Džabirov, Tibor, Vramčić, Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
