La Wagner je predstava argentinskog reditelja Pabla Rotemberga, koja će biti predstavljena u okviru Međunarodnog festivala erotske umjetnosti Idartes.
U predsravi četiri žene, poput četiri Valkire, plešu na muziku Richarda Wagnera i preuzimaju težak zadatak razbijanja stereotipa i osuđivanja predrasuda vezanih za ženstvenost, nasilje, seksualnost, erotiku i pornografiju. Svi ovi stereotipi i predrasude utjelovljuju se u ženskom tijelu i opijaju ga. Ali, ovo tijelo ima inteligenciju i potencijal da preokrene takvo stanje naglavačke i da se ponovo stvori u post-rodnoj instanci.
A zašto povezivati društvo ovih žena baš sa muzikom i figurom Wagnera? Jer, u zapadnoj tradiciji nije bilo kontroverznijeg, blistavijeg ili demonskijeg kompozitora. Ova raskrsnica rezultira mračnom ceremonijom, obasjanom bljeskovima ironije i “operskih” ekscesa: svjedočenjem sukoba između banalnog i uzvišenog, nepoštenog i posvećenog.
„Uredno i monstruozno: pogled na erotiku“ moto je pod kojim je Bogota, od 10. do 14. avgusta, bila međunarodna prijestonica erotike, gde se o seksualnosti, erotici i različitosti pričalo uz predstave, performanse, razgovore, radionice, koji su nastojale da se približe jednoj od najvećih fascinacija ljudi od njihovih prapočetak: erotici.
Četiri žene, koje predstavljaju četiri Valkirije, idu hodnicima jednog od najvećih pozorišta u Bogoti dok ne stignu do pozornice, na kojoj potpuno gole spajaju muziku Richarda Wagnera uredno i monstruozno, kako bi proslavili erotiku. Upravo je to premisa Međunarodnog festivala erotske umjetnosti (Aefest), koji je ove godine imao podijeljeni program, prvi dio u Medellínu, a završni vrhunac u Bogoti, sa djelom “La Wagner” Argentinca Pabla Rotemberga.
Mizanscen u kome nije potrebno ništa više od četiri stolice i sklop svjetla između tamnog i nebeskog obilježavaju scenski ritam La Wagnera, u komeje muzika njemačkog kompozitora glavni protagonista koju umjetnici na pozornici pokušavaju predstaviti. Nekad s nasiljem, nekad s nelagodom, četiri Argentinke (Ayelén Clavin, Carla Di Grazia, Bárbara Alonso i Carla Rímola) koje su izašle na scenu u pozorištu Jorge Eliécer Gaitán i koji imaju i drugu predstavu u teatru Ensueño, na jugu kolumbijske prijestolnice, ovacijama je podigla je javnost na noge onim, što je Rotemberg stvorio, i za što je znao da neće biti lako, već i prilično složeno. Suočio se i sa onim što je smatrao izazovom: raditi sa ženskim tijelima, uzimajući njihova tijela kao “predmet istraživanja i proučavanja”.
„Želio sam da napravim delo o Wagneru i nasilju“, kaže on, iako je njegova početna koncepcija poprimila drugačiji izgled u očima gledalaca, koji su vidjeli kritiku rodnog nasilja koje za druge neizbežno postaje seksualizacija muškaraca. tijela umjetnika.
(idartes)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
