Izložba „Mostarski haremi u vremenu devastacije 1878-1992.“

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice  Mostar u utorak, 27. septembra, u prostorijama Centra za kulturu u Mostaru, sa početkom u 19,30 sati, bitće otvorena izložba „Mostarski haremi u vremenu devastacije 1878-1992.“ autora Ahmeta Kurta.

Izložbu će otvoriti mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović.

Postavka se sastoji od 16 velikih panoa sa preko pedeset do sada neobjavljivanih karata iz prvog katastarskog snimanja Mostara, koje je obavljeno 1881. godine, te drugih fotografija velikog formata.

Kultura sjećanja je ključ identiteta jedne zajednice kojim ona nadograđuje svoj socijalni i vremenski horizont. Na taj način se od zaborava čuvaju bitni događaji (pojave, ličnosti i dr.) presudni za formiranje i razvoj te zajednice. Osim toga, kultura sjećanja utiče i na budućnost, jer može doprinijeti da se zlo (koje se na našim prostorima često budi) pravovremeno detektuje i lakše suzbije. Može se reći da kultura sjećanja pomaže izgradnji mira i suživota među ljudima na određenom prostoru. Ali, ona se mora bazirati na strogo provjerljivim istorijskim činjenicama. Samo tako, uz iskren i dobronamjeran pristup pojedinaca, biće prepoznatljiva i bliska svakome.  

Pored imena toponima, ulica i trgova, lokacije bivših i sadašnjih harema (i grobalja) u Mostaru daju nam korisne informacije iz prošlosti tog grada. Zapravo, one predstavljaju prvorazredne kulturno-istorijske izvore. Mostarski haremi (mezarišta) su i duhovni prostori, mjesta naših saosjećanja i prisjećanja koja zaslužuju potpuni respekt i zaštitu. Kroz stoljeća u gradu Mostaru i njegovom okruženju ukopavani su stari Mostarci, učesnici naše istorije, koja se i danas reflektuje na sve nas.

Da je u kulturi sjećanja važno njegovati spomen na preminule članove zajednice i čuvati mjesta njihovih počivališta znali su još davno naši preci, srednjovjekovni dobri Bošnjani, koji su često na svoje stećke uklesavali riječi: Molju ja se vas, ne ticajte (mi biljega)!

Mostarski haremi su vakufsko naslijeđe izrazite kulturno-umjetničke vrijednosti. Nažalost, u posljednjih gotovo 150 godina izloženi su bezobzirnoj devastaciji i gotovo potpunoj fizičkoj eliminaciji. Takav necivilizirani odnos bio je uobičajena praksa postojećih državnih sistema vlasti nakon 1878. godine, počev od Austro-Ugarske monarhije (1878-1918), zatim Kraljevine SHS/Jugoslavije (1918-1941), kao i socijalističke Jugoslavije (1945-1992).

Mostarski haremi su 1931. godine zauzimali površinu od 205.935 kvadratnih metara (više od dvadeset hektara). Nalazili su se uz svaku džamiju i po svim četvrtima grada. Od nekadašnjih najmanje 15.000 do naših dana sačuvalo se svega pedesetak starih nišana, koji se nalaze uz džamije – Karađozbegovu, Koski Mehmed-pašinu, Ibrahim-age Šarića, Nesuh-age Vučjakovića, Ćose Jahja-hodžinu, Ahmed-age Lakišića, hadži Memije Cernice i Baba Beširovu.

(NovaSloboda.ba)