Promocijom knjige „Nemoj ići u Anderlecht“, mostarskog pisca s belgijskom adresom, Srđana Gavrilovića, Muzički centar Pavarotti završava kalendarsku godinu, u kojoj je obilježio 25 godina svoga rada i postojanja.
Zbirku priča “Nemoj ići u Anderlecht”, mostarskoj publici će predstaviti sam autor i književnica Senka Marić.
Promocija će se održati u utorak, 27. 12., s početkom u 19 sati, i to u Klubu 27, koji je ujedno i suorganizator ovog književnog događaja.
Iz recenzija:
“Druga knjiga priča mostarskog pisca i urednika, belgijskog tragača za punijom pjenom dana, za tamnijom noći od onih što se nude na razglednicama europskih gradova, Srđana Gavrilovića, izuzetan je književni događaj koji se jednostavno ne smije omeđiti bilo kakvom odrednicom, pa čak ni lociranjem u moguću generaciju. Jer, Srđan je i više i manje od svje okoline, od sporih, često i nemuštih rečenica i zamornih slika ponuđenih u skupim opremama prestižnih izdavača, on je tragač, usamljenik, apatrid u najboljoj varijanti trećemilenijskog čovjeka. Meta su filmovi, pivo, knjige i tek ponekad slični ljudi, zagubljeni u sumracima gradova, ili uznemireni prazninom na vrelom hercegovačkom suncu”. (Ivica Prtenjača).
“Nemoj ići u Anderlecht zbirka je kratkih priča, uvezanih u gotovo romanesknu strukturu. Narator, muškarac u kasnim dvadesetim, napušta rodni Mostar i odlazi živjeti u Belgiju. Novu domovinu sagledava očima stranca, ali stranca koji želi razumjeti, osjetiti, a to je moguće jedino iz perspektive svijeta iz kojeg dolazi, današnje Bosne i Hercegovine, koja malo šta malo kome ima ponuditi. Zbirka je važan generacijski i putopisni tekst, kroz koji saznajemo o nama samima, ali i o Belgiji, drugačijoj od one koju viđamo u turističkim vodičima i putopisnim reportažama. To je Belgija migranata i mladih, pubova i diskoteka, droge i alkohola, te u konačnici tipičnog ljudskog beznađa koje nas zatiče gdje god da odemo. Vješt i zreo autor, sažetog jezika, s istančanim osjećajem za ljudske sudbine, Gavrilović ovom zbirkom zauzima mjesto u samom vrhu regionalne proze”. (Senka Marić).
(NovaSloboda.ba)
