Za ljude kojima prošla godina nije dovoljno depresivna, GfK Entertainment je odredio najprodavanije nosače zvuka u Njemačkoj. Omiljeni album 2022. godine bio je “Zeit” grupe “Rammstein”, a omiljena pkesma je bila “Layla” od DJ Robin & Schürze. Ovo je gorka istina o popularnoj muzici u Njemačkoj. Barem im je debata o seksizmu povodom alkohola na Majorci pomogla da prebrode njihov ljetni pad.
Druge zemlje imaju ljepše pop zvijezde. Samo jedna vožnja trajektom sa Mallorce udaljena je Barcelona, grad koji je dao Rosaliju, najodvažniju pjevačicu godine: nijedna muzička top lista ne može se zamisliti bez njenog trećeg albuma “Motomami”, na kome se spajaju flamenko i reggaeton, eksperiment i pop na top listama, kao su oduvijek bili namijenjeni jedno drugom.
Obavezno pogledajte njen polusatni koncert, posebno dizajniran za format pametnog telefona (stariji ga mogu pronaći i na Youtube). Uticaj latinoameričke i karipske muzike na popularnu muziku trenutno ne može biti veći. Najprodavaniji izvođač godine na svijetu bio je portorikanski reggaeton pjevač Bad Bunny, koji je prošle godine snimio divan duet sa Rosalijom.
Kako je lijepo da još uvijek postoji konsenzus. U svakom slučaju, svijet ljubitelja muzike ovih je dana daleko manje podijeljen od prosječne kolone komentara.
Ko nije volio “Renaissance” od Beyoncé, zagrljaj istorije plesnog podija vođenog LGBTQ, album koji, čak i šest mjeseci nakon objavljivanja, i dalje otkriva nova bogatstva sa svakim novim slušanjem? Ko ne bi poželio da Harry Stylesa, tinejdžera srcelomca generacije, odvede kući i mazi? A ko bi želio da izazove Tejlor Svift, koja se vratila na pop scenu sa “Midnights” nakon svoje blok faze, za titulu najuticajnijeg tekstopisca u poslednjih deset godina?
Kada je Swift pokušala prodati karte za svoju prvu turneju od 2017. godine, američki serveri su se srušili. Ako želite da vidite samo superzvijezde, i dalje vam je potreban visok nivo tolerancije na frustracije, karte su veoma tražene, a cijene se ponekad približavaju prosječnim mjesečnim platama.
U martu je Genesis održao dostojan oproštajni koncert kao prvi postpandemijski – ako hoćete tako – događaj u Lanxess Areni u njemačkom Kelnu. Onda je krenulo kao bujica: Dua Lipa, Billie Eilish, Harry Styles, Kendrick Lamar, The Cure: sve rasprodato. Radi se odlično, bolje nego prije. neko bi tako mislio. Ali daleko od estradnog Olimpa vlada jad i čemer. Prazni klubovi, skrušeni otkazi, propali poslovni planovi. I neugodna sumnja da ovo nije posljednji izdanak izuzetne situacije, već novi normalitet: Kao što je poznato, samo najveće zvijezde zarađuju relevantne sume od streaminga, svi ostali morali su pribjeći iscrpljujućim turnejama i nakon nastupa dijeliti autograme.
To više ne funkcioniše, umjesto toga potražnja je zasnovana na zakonima ekonomije digitalne pažnje: na društvenim mrežama se pregovara što pokazuje da apsolutno morate objaviti selfie. Svi ostali – uključujući mnoge lokalne aktere – padaju.
Internet, takođe, proizvodi neobične efekte, kao što je drugi život singla Kate Bush “Running Up That Hill”, koji je 1985. godine dostigao tek 30. mjesto na američkoj top-listi, ali se ove godine popeo na treće mjesto. Sve zahvaljujući njenom promi ušešću u četvrtoj sezoni serije “Stranger Things”. S druge strane, najpopularnija TV emisija na svijetu, divna pjesma, i desile su se čudne stvari.
O konačnoj transformaciji Kanye Westa u neonacistu koji veliča Hitlera, ili Ye, kako se sada želi zvati, već neko vrijeme mentalno i kreativno klizi naniže, a prije toga, dugo je bio na vrhu: između 2003. i 2013. godine imao je najširi uticaj na pop događanja.
Naravno, da citiramo pjesmu “Zeit” grupe Rammstein: “Ne možete dočarati budućnost.” O Ye.
(express)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
