Novi napad na Partizansko spomen – groblje. Iz godinu u godinu online mediji serviraju vijest s naslovom s kojim smo započeli tekst, nakon što spomenik države Bosne i Hercegovine iz tmine noći u kojoj ga se skrnavi dočeka prvo naredno jutro.
Razmjere oštećenja uglavnom su svakog puta veće nego prethodnog, spomenik je ionako u katastrofalnom stanju bez obzira na čišćenja, sređivanje zidova i ploča stradalim partizanima u Drugom svjetskom ratu, a počinioci ili nalogodavci o kojima oni koji se osjećaju oštećenima svaki puta govore u javnosti, nikada se ne pronađu.
“U kontinuitetu, tri decenije se Partizansko groblje skrnavi i uništava. Do danas za to niko nikada nije odgovarao. Što se tiče policije i tužikaštva –tu je status kvo. Istraga je u toku. I to od 1992. godine. Tako nam kažu svaki put. Podsjećam, u masrtui 1992. godinew imali smo prvu devastaciju spomenika, kaže Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a Bosne i Hercegovine i najglasnija osoba za spas, opstanak i povratak u nekadašnje stanje ovoga spomenika.
Istraga je u toku
Glasnogovornik MUP-a HNK-a Ljudevit Marić u posljednjem istupu komentarišući zadnji slučaj napada na ovaj spomenik, konstatovao je kako traje – operativna istraga.
“Nadležnom tužilaštvu je podnesena krivična prijava protiv NN lica. Radi se operativna istraga na terenu, kao i druge mjere i radnje koje su propisane zakonom i koje policija koristi u istrazi”, rekao je Marić.
Sličan je i odgovor iz Kantanalnog tužilaštva. Ovog puta su naveli i kako su se agencije, poput OSA-e i FUP-a,m uključile u rješavanje slučaja, ali još uvijek bez ijednog imena. Traga se, kako Marić reče, za NN licima.
“Kantonalno tužilaštvo HNŽ-a zatražilo je da se Federalna uprava policije uključi u rad na slučaju, te je, takođe, od Obavještajno-sigurnosne agencije BiH zatražilo sve informacije kojima eventualno raspolaže, a vezano za navedeni slučaj, o čemu je Tužilaštvo dobilo odgovor da navedene agencije do sada raspolažu informacijama o eventualnim počinocima, uz napomenu da se rad na tom slučaju nastavi”, poručeno je.
Stalni napadi na zidove nekada jednog od najljepših spomenika Mostara i Hercegovine već su tri decenije, dakako i za detaljnu analizu sociologa i psihologa. Zašto baš Partizansko? Kome je smetnja antifašistička prošlost grada koji živi teške godine s kraja posljednjeg rata.
Zašto mladi imaju krivu percepciju, i zbog čega bez obzira na grijehe i partizana prema ljudima koji su stradali, a bili su nevini, ipak ne (pre)vlada razum? Ako ništa zbog turističkog potencijala spomenika koji gradu i turističkim djelatnicima u njemu ne može donijeti lošeg.
“Skrnjavljenja Partizanskog groblja su napad na antifašističke vrijednosti i pokušaj devalviranja pravih vrijednosti iz istorije Jednostavnije kazano – to je klasični vandalizam grupe delikvenata ili više grupa. Rušenje ili razbijenje 700 ploča u Mostaru je neznanje i varvarstvo usljed odsustva ljubavi. Sve što je vijekovima bio Mostar, polako se pretvara u nepregledni eho odumiranja”, kaže sociologinja Edisa Demić.
Bolesno društvo
Psihologinja Ella Ljubić podjeća i kako su vandali vjerocvatno osobe koje rat i ne pamte, ali i kojima se o svemu predočila predstava nakon koje se svi oni odvaže uništavati vrijednosti poput Partizanskog groblja.
“WHuliganizam i vandalizam su, nažalost, fenomeni koji idu ruku uz ruku s nestabilnom atmosferom u našem društvu. Bilo da su to iscenirani ili izolovani događaji, svakako narušavaju beezbjednost koju bi građani trebali osjetiti unutar zajednice. Ono što je upečatljivo jeste i nedostatak interesovanja za univerzalnu kulturnu baštinu, kao i prikazivanje naših različitosti kao slabosti, a ne kao naše snage. Konkretno, skrnjavljenje Partizanskog groblja jeste, kako volim reći, jedan od simptoma bolesnog društva, a gledajući ga izolovano, nažalost primjećujemo i podsjećanje na ratno nasljeđe društva koje se ciklusno ponavlja s novim generacijama koje o tom nasljeđu znaju samo ono što im se predstavi. Iz toga proizilaze negativne emocije, kako kod izvršilaca, tako i kod poasmatrača, što uključuje strah, nezadovoljstvo, razočarenje, smanjenje empatije i razumijevanja, prihvatanja drugog”, istakla je Ljubić.
Kako god, na kraju zaključujemo da izostaje kvalitetan sistem kažnjavanja, jer da su vandali koji su to činili ranije adekvatno sankcionisani, rijetko bi kome padalo na pamet isto raditi u kasnijim godinama.
(Dnevni list)
