Grad Kiruna u Švedskoj pokazuje koliko mirno može biti kolektivno preseljenje čitavog dijela grada. Ovde je riječ o posjeti gradiću u kome će se kopati rijetka ruda.
Cijeli svijet gleda u snježni i pospani grad u švedskoj Laponiji.
U gradu od 23.000 stanovnika uskoro će početi veliko kopanje. Zato, jer su u rudnicima željezne rude pod Kirunom pronađena velika ležišta rijetke rude. Zbog toga je grad odlučio da se sa selidbom krene čak i brže od planiranog. Oko četiri kilometra istočno.
Najveće preseljenje Švedske je u toku od 2013. godine. Budući da iskopavanje željezne rude izaziva pomjeranje zemlje, grad bi mogao potonuti u zemlju. Otkrivanje rijetke zemlje za električne automobile, vjetroturbine i druge buduće tehnologije sada zahtijeva drugačiji, brži tempo. Na kraju krajeva, žele da dođu do retkih metala što je brže moguće. Zato 6.000 stanovnika pakuje svoje stvari. Premeštaju se čitavi objekti koji se mogu demontirati. Groblje i grobovi sa urnama, takođe, će biti preseljena. Ostale kuće će se graditi iznova. Sve bi to trebalo da bude malo gušće i modernije. Baš kao i gradska vijećnica, pod nazivom “Kristall”, koja je izgrađena 2013. godine na novoj lokaciji.
Gradski šef Jan Mats Göran Taaveniku (64) sretan je zbog svoje gotovo pompezne službene rezidencije – i zbog transformacije u novu Kirunu 2.0. Za medije, vrhunski urbanista sanja o zlatnoj budućnosti: “Mi smo najvažniji evropski grad budućnosti”, kaže on.
Razlog njegove euforije: pod Kirunom će se kopati rijetke zemlje – oko milion tona, ništa posebno u poređenju sa Kinom. Kina dominira svjetskim tržištem kao najvažniji dobavljač rijetke zemalje, a navodno, tamo još uvijek u zemlji nalazi čak 44 miliona tona.
Činjenice i brojke koje ostavljaju gradskog šefa Taavenikua hladnim.
„Mnogi poznati izvršni direktori iz automobilskih kompanija već su nas pitali i svoju budućnost vide ovde, a ne u Kini“, kaže on.
Državna kompanija za proizvodnju željezne rude LKAB odgovorna je za procvat, prosperitet i punu zaposlenost u Kiruni. Do sada je stavila na raspolaganje 640 miliona eura za preseljenje Kirune.
“Kompanija sa jamom”, kako se zove firma sa 4300 zaposlenih u Kiruni, brine o svakom građaninu koji mora da se preseli.
Voditeljica trgovine Sara Wikberg (41) i analitičarka podataka Reine Tuoremaa (46) sa svojim kćerkama Rakel (9) i Rut (6) već su se preselili u novu zonu. Žive kao i do sada u 120 kvadrata za 1.000 eura kirije mjesečno. Zato što je LKAB njihovu kuću natovario na niskoutovarivač i samo je parkirao na novoj lokaciji.
„Nismo morali da brinemo ni o čemu. Osim oščistiti namještaj. On je isporučen odvojeno”, kaže Sara Wikberg.
Vlasnici kuća koji žele prodati, a možda i odseliti odavde, dobijaju ponudu državne kompanije koja je 25 posto iznad trenutne tržišne vrijednosti njihove imovine.
“Vlasnik hotela ‘Kebne’ je uzeo novac i otišao u penziju”, kaže gradski šef Taaveniku.
Još uvijek su otvorene samo dvije radnje u prostoru koji se čisti: jedna zlatara i prodavnica tkanina Kicki Timander (57). Majka troje djece je među onim vlasnicima kuća koji još nemaju ugovor sa LKAB-om.
„Ovo je naš život i mi ne želimo otići. Ali mi nemamo alternativu. Moramo ponovo sjesti sa LKAB-om, bojim se toga, ali to je budućnost”, kaže ona o pregovorima.
Daleki sjever predstavlja primjer trezvenog pristupa rudarstvu i njegovom uticaju na životnu sredinu i društvo. Za razliku od Lützeratha (NRW), gdje su se hiljade demonstranata mobilizovale, ponekad nasilno, protiv evakuacije mjesta, u Kiruni su gotovo svi sretni. Stanovnici znajuda Kiruna, vjerovatno, nikada ne bi postojala bez iskopavanja željezne rude. Rudnik je osiguravao poslove, prihode i egzistenciju od kraja 19. vijeka.
Ali, ljudi iz Kirune, takođe, znaju da bi za 70 do 100 godina Kiruna ponovo mogla biti pogođena posljedicama iskopavanja rude. Grad bi tada morao da se preseljava po drugi put.
(bams)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
