Najstarija podzemna željeznica na svijetu, London Tube, slavi 160. rođendan
Januarski je dan u vladinom okrugu. Mnogi su u žurbi. Umotani u zimske kapute i držeći kafu u ruci, žele što prije iz ledene hladnoće ući u toplo. Svi se kreću do određenog mjesta, do parlamenta ili do stanice metroa Westminster.
Ako podignete pogled sa svog pametnog telefona i uživite se u atmosferu, primijetićete da u Londonu ne možete da se divite ne samo nadzemnim zgradama.
Jer, od kako je stanica proširena 1999. godine, pokretne stepenice ovde nisu smještene u nekoliko tunelskih šahtova. Umjesto toga, posjetioci mogu vidjeti cijelo djelo odjednom, poput konstrukcije sata na otkucavanje.
Westminsterska stanica je samo jedan od mnogih značajnih elemenata londonske podzemne željeznice. Uostalom, njena istorija seže 160 godina unazad. To je najstariji metro na svijetu, najveći u zapadnoj Evropi i nesumnjivo jedna ikona. Ujutro i uveče, putnici često stoje jedan pored drugog. Na nekim linijama, poput Viktoria line, zagušljivo je vruće i vazduh je loš. Londonci, koliko god da jesu stoici, ovo podnose ne trepnuvši okom. Oko dva miliona ljudi koristi Tube svakog dana.
Prvi dio između stanica Paddington i Farringdon u centru metropole otvoren je 1863. godine, jer je Londonu prijetio zastoj sa svim kolima, autobusima s konjskom vučom i pješacima. Mreža se postepeno širila i sada uključuje 272 stanice. Grad je, takođe, imao koristi od svog mekog podzemlja. Pošto je izgrađena na glini, novina, koja je u 19. vijeku predstavljala tehnički napredak kao ni jedan drugi, moglo je da se kopa na desetine šahtova i cijevi ispod metropole.
Putovanje istočno od Paddingtona na liniji Hammersmith & City je istorijsko.
U januaru 1863. godine, hiljade putnika se nagomilalo u prvoj podzemnoj željeznici na svijetu, Metropolitan Railwayu. Umjetnici gradskim varijete teatrima nazivali su ga “kanalizacijom”. Britanske dnevne novine The Times su to, međutim, pozdravile kao “veliki tehnički trijumf”. Prve godine, željeznica je prevozila milione putnika u vagonima prvog, drugog i trećeg razreda osvijeljenim plinom, koje su vukle parne lokomotive koje su ispuštale gusti crni dim . Nije bilo prijatno, ali se štedilo na vremenu.
Svako ko krene u obilazak stanice Moorgate na istoku sa vodičem, hoda stopama građana viktorijanskog Londona. Reklamni posteri iz 1930.ih vise u hodnicima obloženim bijelim pločicama. Svjetlo je slabo, vazduh rijedak. Rute su zatvorene kada su privatne transportne kompanije postale dio javne krovne organizacije, preteče današnjeg Transporta za London (TfL).
Samo nekoliko minuta hoda dalje, radnici na prelazuvijeka morali su napustiti stari način izgradnje podzemne željeznice, jer dio tunela nije mogao biti završen po planu. Metalni oklop, kojim su mogli da prodiru, relativno bezbjedno, kilometar po kilometar pod zemljom, stvorio je ono što se i danas zove cijev (tube).
Prostrane sale i zakrivljeni zidovi dominiraju linijom Elizabeth line, koja je otvorena 2022. godine. Putovanje završava na stanici Angel, sa najdužim pokretnim stepenicama u podzemnoj željeznici.
Od marta, cijene će biti povećane za oko 6 posto. Tokom vrhunca pandemije korone, željeznice su mjesecima bile prazne. Od tada se broj putnika još nije u potpunosti vratio na isti nivo. Budućnost londonskog metroa izgleda jednako promjenjiva kao i njegova prošlost.
(ksta)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
