Nepoznati krajevi: Zemlja nomada

Dugo vremena, ovi ljudi nisu znali ni za dom ni za granice: Fulani, mitski narod zapadne Afrike. Fotograf Pascal Maitre je dokumentovao njihov ponos – ali i njihov neuspjeh.

Ženski izbor: Fulani muškarci se predstavljaju ženama na Guérewol festivalu u Nigeru. Zatim biraju najljepše.

Tradicionalni lovci na Dogone u Maliju formirali su miliciju. Oni se bore protiv Fulana. I danas su vrlo česti masakri.

Sa maramom i kalašnjikovim: Fulani borci koji su se pridružili ratnicima. Čovjek protiv čovjeka, ljudi protiv ljudi – nasilje vlada u Sahelu.

Okićeni patronima i amajlijama: Bambara milicioneri predstavljaju svoju opremu. Takve jedinice je osnovala vlada Malija za borbu protiv Fulanija.

Našminkani i ukrašeni – ovako se muškarci iz Wodaabea, podgrupe Fulanija, predstavljaju na Guérewol festivalu u Nigeru. Nomadi se ovde okupljaju u septembru, na kraju kišne sezone.
Jake boje, duboka perspektiva
Životinje su više od imovine. One su dio njihove kulture.

Dječak u nomadskom kampu u Beninu. Fulani imaju blizak odnos sa svojim životinjama.

Porodica Fulani u izbjegličkom kampu u blizini malijskog grada Sevaréa. U regionu se stalno  ponavljaju napadi na nomade.

Poučavanje kao prije nekoliko stoljeća: dječak u izbjegličkom kampu u centru Malija uči sure iz Kurana uz pomoć jedne kamene ploče.

Požar joj je oduzeo sve. Požar je izbio u kampu u blizini glavnog grada Malija, Bamaka. Više od 3000 ljudi živi ovdje zajedno na vrlo malom prostoru.

Isključeni i prezreni – Fulani važe za čudake.

 Fulani žive raštrkani po zemljama Sahela, a sukobi su posebno česti u zapadnoj Africi.

Uz temu:

Carstvo Fulani je bilo  muslimanska teokratija Zapadnog Sudana, koja je imala svoj procvat u 19. stoljeću. Fulani, narod nejasnog porijekla, proširio se na istok od Futa Tora u Donjem Senegalu u 14. vieku. Do 16. vijeka osnovali su se u Macini (uzvodno od Niger Benda) i krenuli prema istoku u Hausaland. Neki su se doselili u 19. vijeku u Adamawu (u sjevernim Kamerunima). Mnogi od Fulana nastavili su pastoralni život; neki su se, posebno u Hausalandu, odrekli nomadskih potraga, nastanili se u postojeće urbane zajednice i preši na Islam.

Fulani božanski, Usman dan Fodio (1754–1817), koji je živio u sjevernoj državi Hausa Gobir (sjeveroistočno od Sokoto), svađao se 1790.ih s njegovim vladarima. Optužujući kraljeve Hause da su malo više od pagana, podstakao je narod Hausa na pobunu. Stanovnici Hausa nisu se pridružili palati Fulani, pa je džihad, ili sveti rat, progutao Hausaland i odbio samo istočno carstvo Kanem-Bornu, zahvatilo Adamawu, Nupe i Yorubaland na jugu. Nakon invazije Fulanija u sjeverne provincije Oyo, emirat Ilorin na sjeveroistoku postao je baza, iz koje se Islam trebao širiti među jorubama. Usman, koji je bio više učenjak nego državnik, predao je praktično dio istočnog dijela carstva svom sinu Muḥammadu Bellu, koji se nastanio u Sokotu, a zapadni (sa glavnim gradom u Gwanduu) svom bratu Abdullahiju. Sva trojica nastavila su Fulanijevo poricanje Bornua. Carstvo je doseglo vrhunac pod Muhammadom Bellom koji ga je poput Usmana upravljao prema načelima muslimanskog zakona. Propadanje ovog sistema je pomoglo uspostavi britanske vladavine u kasnom 19. vijeku nad područjima koji su  kasnije bili poznati pod nazivom Sjeverna Nigerija.

(thetopknowledge)

(stern)

Z. N.

(NovaSloboda.ba)