Igrači i sponzori sa velikim strpljenjem njeguju reputaciju polo igre. Elitni i sofisticirani, upoznaćete njihovu vrstu. U St. Moricu na “Cartier Trophyju”. U Dubaiju na “British Polo Day”. Ili u Marbeli na “BMW Polo Masters Touru”. Najbolji svjetski profesionalci mogu se vidjeti na “Campeonato Argentino” u Buenos Airesu. Britanski kralj Charles III. se smatra entuzijastom, prinčevi Vilijam i Hari takođe igraju.
Sadam Raji živi daleko od ovog svijeta. Ovaj 33.godišnjak je zvijezda sporta – gdje se polo igra malo drugačije. Teško i opasno, grubo i bez pravila. I tačno, čisto. Stanovnici sjevernog Pakistana to zovu “freestyle polo”, “slobodni polo” i ludi su za njim.
“Igramo bez mnogo novca i bez ikakve pažnje međunarodnih medija”, kaže Raji. “Za nas je polo više od igre, to je kultura, tradicija. Mi smo original”.
Raji je iz Gilgita. Mala prijestolnica regije Gilgit-Baltistan smještena je u zadivljujućoj prirodi, stješnjena u dolini između najviših planinskih lanaca na svijetu, Karakoruma, Himalaja i Hindu Kuša. Svaka mala zajednica u okolini ima polo teren, svako selo ima tim.
Najbolje životinje koštaju do milion rupija, što je ekvivalentno 4500 eura. Takva ulaganja mogu sebi priuštiti prije svega timovi koje je formirala vlast, a novac ponekad dolazi iz tajnih budžeta. Tu igraju profesionalci slobodnog stila. A utakmice vojske i policije smatraju se klasikom.
Sadam Raji igra odbranu u Gilgit-Baltistan A-timu, broj 5. Na Tiktoku ga zovu “Game Changer”, a njegovi padovi od kojih se diže kosa dokumentovani su na Fejsbuku. Tim pripada “GB Scouts”, paravojnim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova, Raji je jedan od mlađih. Od 2018. godine, ima ugovor sa vojskom kao računovođa i kao polo igrač – profesionalac. U freestyle polo nema sudije, nema potrebe za kacigom, faulovi se ne kažnjavaju. Ako se usudite, možete odjahati protivniku direktno.
Timovi se sastoje od šest igrača, a ne četiri kao u modernom polu. Teren za slobodni stil (200 x 56 metara) manji je od međunarodnog standarda (275 x 183 metara). Lopta je napravljena od tvrdog drveta umjesto plastike. Gledaoci iza kamenih zidova do koljena na rubu terena moraju biti izuzetno oprezni kad im se približava brza igra. Za razliku od klasičnog pola, konji se ne smiju mijenjati. Ako igrač ili konj ne mogu nastaviti igru, protivnik, takođe, izvlači jednog jahača iz igre.
Dva okruga Chitral i Gilgit odvojena su prolazom Šandur, visokoplaninskom visoravni na oko 4000 metara nadmorske visine. “Krov svijeta”, kako ga ovde zovu s velikim ponosom.
Još 1936. godine, jedan britanski kolonijalni oficir je upitio ljude iz oba okruga da igraju polo jedni protiv drugih na zelenoj livadi pored prevoja. I to je upravo mjesto gdje se danas nalazi najviše polo igralište na svijetu.
Svake godine u julu, Šandur Polo Festival se održava na 3720 metara. Do tamo se može doći samo u vozilu sa pogonom na sva četiri točka. Usred spektakularne prirode nalazi se šatorski kamp, 20.000 posjetilaca čavrlja na kristalno čistom planinskom jezeru, a tu navraćaju i turisti za treking i avanture. U pratećem programu nastupaju padobranci, pecaju se pastrmke, narodna muzika grmi, i sve to sa zadivljujućim pogledom na zavijane vrhove visine preko osam hiljada.
Prošle godine, u finalu, Chirak je pobijedio Gilgit sa 10:9.
Na slikama:
Fotograf Josh Bunzel dokumentovao je na visokim planinama Pakistana sasvim drugačiji oblik ovog, sporta elite – grub i bez pravila. “Dadang” je naziv velikog bubnja, i upravo tako zvuči. Tradicionalna muzika prati cijelu igru-
Pomoćnik priprema palice od drveta jabuke i smokve, koje se prilagođavaju svakom igraču individualno.
Završni šlif: Sve bi trebalo biti savršeno za finale na skoro 4.000 metara nadmorske visine.
Šišanje sa pogledom: Frizer, kao i cijela ekipa, pripadaju vojnoj jedinici. Najbolje timove finansiraju vlasti. Borilački umjesto sofisticiranog: “Mi smo originalni”.
Sadam Raji zahtijeva puno od svog znojnog konja u vazduhu. Njegov “progonitelj” iz Chitrala ima više od 60 godina.
Žrtva borbenosti: Igrač ekipe Gilgit-Baltistan povrijeđen je u padu.
Pobjednici iz Chitrala proslavljeni su tradicionalnom ceremonijom na leđima navijača.
Igra od njih traži sve – i od konja i od jahača.
Sadam Raji hladi svog iscrpljenog konja u rijeci.
Životinje moraju izdržati cijelu igru.
Njegov otac je postao legenda sa polo igrom. Čak ga je i smrt sustigla na konju.
U sobi za trofeje u svom domu u Gilgitu, Sadam Raji čuva trofeje koje je osvojila njegova porodica.
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
