Kada me je moj drug-prijatelj-kolega (nekad profi novinari, a sada penzioneri) zamolio da mu povodom njegovog velikog jubileja, pola vijeka novinarskog rada, napišem prigodan tekst, na um su mi prvo “pale” mostarske trešnje. Iz najmanje dva razloga.
Prvi, što ovih kišnih dana uživam u ovim slasticama – kod nas ova godina u voćarstvu je potpuno podbacila – i koje u Banjaluci koštaju od 10-12 km. I drugi, što nas (Zdravka Čolića i mene) mostarske trešnje birvaktile podsjećaju na mladalačke dane.
Zdravko je nekada imao bliske rođake u predgrađu Potoci, a ja davne 1977. godine služio vojsku u kasarni Sjeverni logor. Čolin brat od tetke se zvao Miroslav Mandić, koji je bio, kao i ja dopisnik Večernjih novosti. On je Mostara i Hercegovine a ja iz Banjaluke.
Vojničke dane pamtim samo po lijepom. Mostar sam udisao punim plućima. Kafane na Rondou,kod Ruže, u blizini Starog mosta, druženje sa slikarom Batlakom (autor čuvenog Podveleškog pijetla) i da ne nabrajam dalje ostali su trajno zapisani u mojoj memoriskoj “kartici”!. A saradnja sa kolegama Refikom-Mošom Hamzićem, Asimom Hadžajlićem, Minjom Bojanićem, Dragom Marićem, Jozom Kraljevićem, Mugdimom Karabegom, Alijom Kebom, Draganom Miladinovićem, Fazlijom Hebibovićem i drugima su zaslužili poseban tekst.
Da se vratim Miri Mandiću. On me je često “vadio” iz kasarne i vodio u Potoke na ručak. Njegova i Čolina mama su bile rođene sestre. Mirin tata Gajo je bio veliki domaćin. Njihova bašta je bila prepuna prekrasnih vrsta cvijeća, a od voća se izdvajala trešnja, koja je u maju rađala čuveni (h)rušt. Toliko velike plodove nikad nisam vidio, a o ukusu da ne govorim.
Kada je prije pandemije korone, Zdravko gostovao u Banjaluci pričali smo o Mandićima i on mi je rekao da je Miro iznenada umro “prije nekoliko godina u Rimu”, gdje je sa suprugom Višnjom izbjegao u nesretnom ratu.
Mjesec dana nakon koncerta u Banjaluci, Zdravko je gostovao u Mostaru.
Pratio sam njegov interviju za N1 uoči tog koncerta i na pitanje reporterke po čemu najviše pamti dolaske u grad liske i dobrih ljudi odgovorio je: “Po mostarskim trešnjama”.
Potpisujem!!!
