Iz starih putopisa: U Mostaru 1937. godine

U knjizi “Putovanje po kraljevini Jugoslaviji” – “Reizen in het koninkrijk Joegoslavië”, autora W. Valka, objavljenoj1937. godine, napisan je jedan širi tekst o Mostaru.

W. Valk je bio saradnik holandskog Kraljevskog Turističkog saveza A.N.W.B. i knjigu “Putovanje po Kraljevini Jugoslaviji” je obavio za potrebe toga saveza.

„Mostar, glavni grad Hercegovine.

Mostar je okružen vinogradima i poljima duhana u maloj ravnici koja je ograđena planinama Hum i Podvelež. Zbog ljetne tropske vrućine, ljeti sazrijevaju smokve i šipak, ali strancima otežava uživanje u ugodnom uličnom životu. Pjenušava Neretva (Narenta) brzinom munje vijuga gradom stvarajući vrtloge među stijenama. Na njenim obalama žene peru veš, djeca pokušavaju uloviti pastrmku, a muškarci unose boce čuvenog mostarskog piva u ledenu vodu.

Od četiri velika mosta koja povezuju dva dijela grada,”Rimski most”je spomenik koji svake godine u Mostar privuče stotine turista i zato se spominje u svakom vodiču s obrazloženjem da je most visine 19 m, dug je 28 m i sastoji se od samo jednog luka i nije rimskog porijekla, nego su ga Turci sagradili uz pomoć Dalmatinca ili Talijana 1566. godine. Ova tvrdnja se obično naglašava pozivanjem na natpis koji se može pročitati na samom mostu. Međutim, trebat će puno vremena da se pronađe ovaj natpis, jer je već bio nečitljiv krajem prošlog vijeka, a ranije je postojala samo arapski kronostih, iz kojeg su samo poznavaoci mogli zaključiti da je napisana 1566. godina (kršćanske era). Je li ime Mostar vezano za Most stari (stari most) i da li je na tom “Starom mostu” postojao rimski grad Matrix, pitanja su na koja još uvijek treba odgovoriti. Sigurno je, međutim, da je tek u srednjem vijeku Mostar dobio nekakav značaj, a malo ili ništa iz njegove ranije istorije nam je poznato, tako da je vrlo teško pronaći pouzdane podatke o rimskom mostu.

Dvije kule, koje su nekada služile kao magacin za barut i zatvor još uvijek okružuju ovo kameno umjetničko djelo, ali je stup srama u sredini nestao. Zašto se nalazio u srednjem (ujedno i najvišem) dijelu mosta je razumljivo: ondje su kriminalca mogli vidjeti iz svakog kutka grada. Stojeći na rimskom mostu, pruža se panoramski pogled na divlju dolinu Neretve i tvrđave koje je Austrija nakon svog ulaska (1878.), izgradila na okolnim planinskim padinama, nehotice podsjećaju na borbenost stanovnika Hercegovine. Ali Mostar nije samo središte drevne Hercegovine; grad je marljivo učestvovao u mnogim ratovima između Turaka i Mlečana, a ništa manje marljivo stanovništvo je i od prijatelja i od neprijatelja uzimalo  određeni dio civilizacije. To je razlog što se nakon kratke šetnje upoznaje umjetnost arhitekture koja govori o turskom, talijanskom, dalmatinskom i arapskom utjecaju. Činjenica da su i najstarije kuće kamene povezana je s nedostatkom velikih šuma na tom području i s olujnim burama, koje mogu izuzetno žestoko bjesniti. Oko kuća su izgrađeni visoki zidovi koji su, poput novožbukanih dvorišta, preuzeti od Turaka. U okrugu vila, ljudi se osjećaju kao preseljeni u Zapadnu Evropu, ali tu i tamo oko posmatrača ipak fasciniraju zgrade koje kao da su dopremljene iz Arabije. Otprilike polovina od 17.000 stanovnika su muhamedanci; ostali su rimokatolici ili pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Postoji samo jedna Srpska pravoslavna crkva, osnovana uz podršku Rusije, ali ova bizantska zgrada s predivnim enterijerom zaslužuje da je također posjetite, jer pruža predivan pogled na grad i okolicu. I otud se najbolje primijeti da gradskim krajolikom dominira trideset džamija.

Karađozbegova džamija posebno zahtijeva pažnju i kada mujezin s vitke munare, tugaljivo pjevajući poziva vjernike na molitvu, čovjek se osjeća preseljen u bajkovit svijet “1001 noći”. Osim lijepih tepiha, graciozno nacrtanih kuranskih izreka i prozora u boji, u džamiji nema drugih ukrasa. Napokon, zabranjeno je muhamedancima izrađivati statue ili slike od zlata, srebra, drveta ili kamena, kako se ljudi ne bi molili idolima.

Kao što je poznato, religiozne dužnosti žena i odraslih djevojaka su da pokrivaju lice od nepoznatih muškaraca. Ali moderno je vrijeme također puno promijenilo i u Mostaru i danas ljudi sreću žene na ulici, koje se potpuno skrivaju u velikom ogrtaču, kao i dame s laganim velovima, a čak postoje djevojke za udaju, tj. djevojke od 14 godina i starije koje gradom šeću otkrivenih lica. Da biste izbliza upoznali narodni život u Mostaru, posebno trebate posjetiti Rimski most, u turskom bazarskom dijelu zvanom Čaršija. Tamo je sve na prodaju; trgovac, čiji čitav posjed ne vrijedi više od nekoliko centi, mirno sjedi pored prodavača zlatnog i srebrnog nakita. Krojač i mesar koza, kujundžija i kovač, rade svoj posao rame uz rame na ulici, izlažući svoju robu, čekajući da Allah pošalje kupca.”

Prilog: fotografije Mostar 1937. godine

Priredili: Armin Džabirov, Tibor Vrančić, Smail Špago

(NovaSloboda.ba)